Žena koja je odlučila raskinuti brak dok joj se suprug borio s rakom poslala je anonimno pismo i ispričala svoju stranu priče. Svojom pričom želi pomoći drugima u sličnim situacijama kako bi izbjegli ponavljanje njezinih pogrešaka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njezinu ispovijest donosimo u cijelosti:
Prekrasan brak od 10 godina srušila je poražavajuća vijest o dijagnozi njenog supruga
Moj muž i ja smo bili u braku 10 godina, uživali smo u prekrasnom braku i ispunjenom zajedničkom životu. Posjetili smo preko 40 zemalja, bavili se ekstremnim sportovima i izgradili uspješne karijere. Sve se promijenilo kada je mom mužu dijagnosticiran rak. Bila sam u velikom šoku i cijeli svijet mi se srušio.
Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se pomirim s dijagnozom i prilagodim se novom načinu života. Ipak, na kraju sam se sabrala i čvrsto odlučila da ćemo se zajedno suočiti s ovim izazovom.
Preuzela je sve, od vođenja kućanstva do nadgledanja suprugova liječenja
Dala sam otkaz na poslu i preuzela punu odgovornost vođenja našeg kućanstva i liječenja supruga. Koordinirala sam njegove posjete liječniku i marljivo tražila nove liječnike i alternativne mogućnosti liječenja. Bavila sam se sa svime, od zakazivanja termina i upravljanja lijekovima do praćenja medicinske dokumentacije i istraživanja najsuvremenijih terapija. Moji su dani bili ispunjeni time da on dobije najbolju moguću njegu dok sam također održavala neki privid normalnosti kod kuće.
Muž je utonuo u samosažaljenje
Moj život je postao živi pakao s neumoljivim ciklusom stalnih posjeta liječniku i mračnim prognozama. Pokušala sam ostati pozitivna, dajući sve od sebe da nam raspoloženje bude na nivou, dok je muž tonuo u samosažaljenje. Kap koja je prelila čašu bila je kad je odbio podvrgnuti se kemoterapiji, tvrdeći da je previše bolna i da mu ne jamči izlječenje.
Činilo se kao da me potpuno prestao doživljavati. Sve na što se mogao usredotočiti bila je vlastita bol i patnja. Nije primijetio napore koje ulažem niti je priznao činjenicu da sam se i ja borila. Žrtvovala sam sve kako bih ga podržala, pa sam njegovu odluku doživjela kao izdaju.
Molila sam ga i preklinjala, pokušavajući ga uvjeriti da mu je to najbolja prilika za preživljavanje. Ali on je ostao pri svome i umjesto toga odlučio se za alternativne tretmane koji su nudili malo znanstvenih dokaza učinkovitosti.
Kako se njegovo stanje pogoršavalo, pogoršavao se i naš odnos. Ogorčenost se nakupila u meni dok sam ga gledala kako se predaje svojoj bolesti bez otpora. Osjećala sam se izdano i napušteno.
Odlučila je napustiti muža
Unatoč svojoj frustraciji i ljutnji, nisam se mogla natjerati da ga ostavim. Zavjetovala sam se da ću biti uz njega u bolesti i u zdravlju, i namjeravala sam to poštovati. Ali kako su se dani pretvarali u tjedne, a tjedni u mjesece, zatekla sam se kako sve preispitujem.
Jedne noći, dok sam sjedila kraj njegova kreveta, gledajući ga kako spava, došla sam do točke sloma. Iscrpljenost što sam njegova njegovateljica, težina njegove bolesti koja me pritiskala - sve je to bilo previše za podnijeti. Tada sam znala da moram napraviti izbor za sebe, za svoj razum i dobrobit. Te sam noći donijela najtežu odluku u svom životu.
Ta odluka ostavila joj je dubok ožiljak
Ta odluka ostavila mi je dubok ožiljak te izazvala negativnu reakciju naših zajedničkih prijatelja i rodbine. Mnogi me jednostavno nisu razumjeli i rekli su da sam izdala svog muža.
Trebalo mi je nekoliko godina terapije da shvatim da nisam loša osoba, da sam sebi dala prioritet u ovoj situaciji. Moj muž je donio svoju odluku, a ja svoju.
Nadam se da će moja priča pomoći onima koji se nađu u sličnoj situaciji. Od presudne je važnosti potražiti pomoć psihologa, kako za same bolesnike tako i za članove njihovih obitelji. Možda bi naša priča završila drugačije da smo samo posjetili terapeuta, piše Bright Side.