Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak:
MLAĐE I SLAĐE: ZAŠTO 'COUGARICE' VOLE SAMO MLAĐAHNIJE DEČKE?
Nije iznenađujuće što sam puno toga izgubila kad sam odlučila napustiti svog supruga u kolovozu 2018. Primjerice, bili su to 'zajednički prijatelji' koje kasnije nisam ni čula ni vidjela. Bio je tu prsten koji sam mu vratila. Bio je to udoban, siguran život koji smo zajedno gradili 12 godina, a koji smo se sada morali bolno podijeliti među nama.
No, morala sam se suočiti i sa stvarnošću da sam možda izgubila nešto drugo još puno vrjednije - priliku da imam djecu.
Sama sam se našla u tom stereotipu - žena bez partnera u 30-ima koja očajnički želi djecu. Ono što je cijelu situaciju učinilo dvostruko gorom je što sam se u svim onim godina s bivšim osjećala da smo mi ozbiljniji jer smo se oženili ranije nego drugi.
Kad su mi moji 'single' prijatelji plakali na ramenu u dvadesetima i ranim 30-ima, pitajući se hoće li ikad pronaći onog pravog ili pravu, ja sam bila zadovoljna sa svojom stabilnom vezom, prekrasnim stanom i odličnim poslom.
U mislima sam za majčinstvo imala svo vrijeme ovog svijeta, znala sam da svakako želim dijete, ali nije bilo osjećaja hitnosti.
A sada sam sjedila ovdje, na velikoj hrpi ničega.
Uselila sam u slobodnu sobu svoje prijateljice i ulogirala sam se na jednu od onih online aplikacija za spojeve.
Osjećala sam se kao studentica, milijunima kilometara daleko od majčinstva. Iskreno govoreći, osjećala sam se kao da je takvo 'kockanje' odlaskom na neki način odustajanje od normalnog života te da bih mogla samo stisnuti zube i sve će biti ok.
Moji prijarelji su bili šokirani zbog mog 'odustajanja od braka' i pitali su me jesam li poludjela. S vremenom sam gotovo uvjerila sebe da smo ipak možda mogli uspjeti, možda bi dijete popravilo stvari?
No, istovremeno sam vidjela što je stres ranog majčinstva učinio mojim prijateljicama i njihovim brakovima, da sam znala kako takvo iskustvo može samo pogoršati već uzdrman brak.
Beba je mali vrišteći čovjek, a ne magični štapić.
Ako ništa drugo, moj otkucani unutarnji mjerač jajašaca bio je katalizator koji me natjerao da se probudim zbog činjenice da stvari nisu u redu.
Sestra mi je rekla da primjerice imam 28 godina, možda bi si mogla priuštiti nekoliko godina za bračno savjetovanje. Ovako to nije imalo smisla.
Duboko u sebi sam znala kako brak u kojem jesam, s bebom ili bez nje, ne funkcionira.
Provodila bih sate u ludim računicama u svojoj glavi - pokušavajući izračunati koliko dugo mi je ostalo da se sretnem s nekim i koliko dugo bih trebao biti s njima prije nego što 'krenemo' na dijete. Barem godinu dana, zar ne?
Čini se da matematika nije na mojoj strani. Počela sam izbjegavati svoje prijateljice s djecom, a to je bila većina njih, i postajala sam sve više usamljena i izgubljena.
Kad mi je najbolja prijateljica rekla da je trudna, bilo je tako teško. Pokušala sam dati sve od sebe i isplanirala sam joj zabavu.
Istina je bila kako sam tugovala.
Ne samo zbog gubitka moje prijateljice, jer budimo realni majčinstvo, a osobito rano, oduzima vrijeme i energiju, već za životom koji sam željela, koji sam zamislila, koji mi je tiho iskliznuo iz prstiju. Ali na kraju sam shvatila da sam, iako sam odustala od mnogih stvari kad sam se razvela, također sam i stekla puno.
Bilo je tu puno hrabrosti i otpornosti za koje nisam ni znala da ih imam. Prijateljstva koja su poprimila novu dubinu intenziteta.
Došlo je do spoznaje da ako budem imala sreće da osnujem obitelj, to će biti s pravom osobom.
Život je poput kolača. Ako nije uspio, naprosto ga moraš krenuti peći ispočetka.
Ispovijest je napisala novinarka Kate Willis koja surađuje s brojnim listovima, poput Guardiana, Timesa, VOGUE-a...
ZA VIŠE STRASTI GLEDA SE U OČI - ISPROBAJTE 3 NAJBOLJE POZE ZA TO
POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA: