Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Pisanjem dnevnika dijete mršavi se dvostruko brže
Od svih intervencija na mentalno zdravlje, vođenje dnevnika jedan je od mojih favorita. Ne samo zato što osobno volim pisati, već i zato što, koliko god jednostavno zvučalo da treba sjesti i pisati o svom danu, takva vrsta pisanja kombinira nekoliko vrlo moćnih terapijskih elemenata, piše dr. Nadya Dich, psihologinja iz Kopenhagena.
POGLEDAJTE VIDEO - Dobrobiti pisanja dnevnika:
'The writting cure' zanimljiva je knjige sa zapažanjima znanstvenika koji proučavaju iscjeliteljske moći izražavanja kroz pisanje, i to prvenstveno onu vrstu pisanja koja se može povezati s nekom vrstom dnevničkih zapisa, odnosno u okviru kojeg bilježimo i vlastite emocije, u okviru koje se mogu pronaći brojna objašnjenja o tome kako takva vrsta pisanja na nas djeluje, dodaje.
Kad moramo pretočiti naše emocije u riječi, to zapravo budi svijest o emocijama. Dok tražimo prave riječi da opišemo što nam smeta, prisiljeni smo istražiti kvalitetu svojih iskustava. Radimo li to iz dana u dan, možemo početi primjećivati obrasce u našim reakcijama i razmišljanjima. Sve je to vrlo korisno jer omogućava bolje razumijevanje sebe, što je jedan od bitnih sastojaka dobrobiti i osobnog rasta . ističe dr. Dich.
Kad pišemo o svojim emocijama, time ih izražavamo i to samo po sebi može imati terapeutski učinak. Neizražene ili potisnute emocije su toksične. Suzbijanje emocija produžuje oporavak od traumatičnih događaja i negativno utječe na naše fizičko zdravlje (Gross & Levenson, 1997). Međutim, neke se emocije s kojima šetamo mogu osjećati toliko privatne i samo naše, da se ne možemo prisiliti da ih podijelimo s bilo kime.
- Pisanje u privatnom dnevniku tada može biti sredstvo da ih ipak nekako izrazimo - ističe dr. Dich. Kad pišemo o svojim iskustvima i reakcijama, to nam također daje priliku da dublje razmislimo o onome što se dogodilo i ponekad vidimo događaje u drugačijem svjetlu, a ne onako kako smo ih u početku vidjeli. Stvari postaju manje crno-bijele kad sve bude na papiru pred nama. Možemo dovesti u pitanje neke stvari koje smo na prvu zaključili, zapitati se, na primjer: 'možda ipak nisam kriva za to, možda nije ni važno tko je kriv'.
- Tu su i kreativnost i zadovoljstvo vlastitim umjetničkim izrazom. To je zadovoljstvo koje osjetimo kad shvatimo da možemo 'uhvatiti+ nešto nestabilno i prolazno kao što su emocije i pretočiti to u riječi, složite u odlomke, uokvirite u tekst. To se ne događa svaki put kad pišete, ali kad to učinite, to je kao da vam je leptir sletio na ruku - kaže autorica.
U svome privatnom dnevniku možete pisati što želite, jer ga nitko ne čita, osim ljudi kojima ste to dozvolili. Možete 'reći' što god želite koliko god to puta želite i kako god želite. Otkrivate nove načine razgovora sa sobom koje nikad ranije niste probali. Možete pronaći neki drugi dio sebe, neki svoj unutarnji glas. U početku može zvučati čudno i nepoznato, kao što je slušanje sebe na audio snimci. No, kako taj glas postaje jači i samouvjereniji, počet ćete shvaćati da je to glas vašeg unutarnjeg, autentičnog jastva.
- Kad se vratite i ponovo pročitate ono što ste napisali prije nekog vremena, to pomaže da uvidimo kakva su doista naša životna iskustva. Možda ćete otkriti da u vašem životu postoji mnogo više boja i raznolikosti nego što ste mislili.
Možete vidjeti da ste u pokretu, da ništa ne miruje. Možete proučiti kvalitetu puta na kojem ste i brzinu kojom se krećete. Možda je vaša cesta uska i vijugava planinska cesta. Možda je to ravni put. Pisanje o tome je kao izađete iz automobila da bi udahnuli malo svježeg zraka, protegnuli se i fotografirali cvijeće koje raste uz cestu.
Ako se još pitate: 'O čemu bih trebao pisati?', budite sigurni da će se priča samo pojaviti kad jednom sjednete i uzmete olovku u ruke, zaključuje autorica, na portalu Pshchology Today.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Upravitelji šuma na Islandu pozvali građane da grle stabla
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom: