Nikad nisam mislila da bi se nešto takvo moglo dogoditi meni i zapravo sam karcinom dojke otkrila sasvim slučajno. Danas sam zdrava i želim govoriti o tome koliko je važno da žene redovito obavljaju samopregled i odlaze kod liječnika, jer je rano otkrivanje raka dojke najvažnije za uspješno izlječenje, kaže Razija Mujanović (52), jedna od najboljih košarkašica s ovih prostora.
POGLEDAJTE VIDEO:
Svojom sjajnom košarkaškom karijerom 2017. godine zaslužila je ulazak u Kuću slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA), a danas je team manager ženske reprezentacije BiH.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sedam godina nakon što je 'odigrala' najvažniju utakmicu života, onu protiv karcinoma dojke, danas je zdrava i sretna žena.
Karcinom dojke otkrila je 2012. godine, no godinama nije javno govorila o tome. Naime, njeni roditelji tad su bili stari i bolesni, pa im nije rekla što prolazi. Drugi članovi obitelji su znali, no njih je htjela poštedjeti.
- Nikada prije toga nisam radila samopregled dojke, jednostavno nisam ni razmišljala o tome da bih trebala. No, kad je jedna moja poznanica otkrila da od toga boluje i upozorila da bih se trebala pregledati, počela sam istraživati na internetu kako samopregled dojke izgleda. I dogodilo se: pod tušem sam napipala kvržicu. Bila je jako sitna, poput zrna kave, pa zapravo i nisam bila sigurna u to što sam napipala, a opet - uvukao se neki strah pod kožu, priča Razija.
Tako se javila liječnici i rekla da treba pregled, no kad su je pitali je li hitno, rekla je da nije. Valjda nije baš ono najgore.
- Otišla sam na pregled za nekoliko dana i liječnica je odmah rekla: 'Razo, mislim da nije ništa, no bolje da obaviš pregled kod kirurga'. Uputila me hitno, a kirurg me odmah poslao na magnet i ultrazvuk, uz isti komentar: 'Razo, mislim da nije ništa, ali moramo biti sigurni'.
Tako sam danima samoj sebi govorila da nije ništa i obavila preglede. Nakon 7 dana došao je nalaz, u kojem sam sama pročitala da su promjene na mojoj dojci kancerogene, priča Razija.
Kaže kako su joj to vjerojatno najteži trenuci u životu, kao i svakoj ženi.
- Mislila sam da je, kad imaš takvu dijagnozu, sve gotovo. Nekoliko dana posvetila sam se istraživanju svih informacija koje se mogu pronaći na Internetu i zdvajala, a onda jedno jutro ustala i sama sebi rekla: 'Prošla si tolike borbe u životu i pobijedila, tako će biti i sad' te zaključila da ako samo sjedim i plačem nemam nikakve šanse.
U međuvremenu je otišla liječnici i rekla: 'ja znam što je, idemo dalje'. Iako je postojala mogućnost da ode na operaciju u inozemstvo, nije htjela. Vjerovala je u svoje liječnike i uskoro bila na operaciji.
- Liječnica koja me pregledala rekla je da vjeruje kako je riječ o raku u ranoj fazi, bez metastaza, i to se i pokazalo na samoj operaciji. Naime, inače se ne radi odmah patološko ispitivanje, no kod mene su ga napravili. Bila sam spremna i na odstranjivanje dojke, no pokazalo se da metastaza nema te da je dovoljno samo odstraniti karcinom, priča.
- Hvala Bogu, nisam morala na kemoterapije, bila su dovoljna samo zračenja, a njih sam prošla bez ikakvih problema. Vjerujem da je pomoglo i to što sam vrlo predano slušala liječnike i njihove upute, ali i to što sam se tada okrenula jačanju imuniteta biljem i dodacima prehrani. Koristila sam sve za što sam pronašla informacije da pomaže i što sam mogla pronaći. I ostala sam pozitivna, vjerujem da je to 70 posto izlječenja, priča Razija.
Kao što je i na košarkaškom terenu uvijek ona bila ta koja bi podizala duh svoje ekipe i motivirala suigračice, tako je sada uvijek nastojala biti pozitivna.
- Kad je završila operacija, prestala sam pratiti bilo kakve informacije o karcinomu i uopće se baviti time da sam bolesna. U bolnici sam bila u sobi sa ženama koje sam stalno hrabrila, jer je i meni tako bilo lakše. Kad bi koja došla s operacije, rekla bih: 'dobro smo, hajmo prošetati hodnikom', pa bismo se smijale i zaboravile zašto smo tu, priča.
Po izlasku iz bolnice nastavila je baviti se svime što je radila i ranije, družila se s prijateljicama i najvažnije joj je bilo da su ljudi oko nje pozitivni.
- Jako je važno da čovjek kad je bolestan ima obaveza i da se ne predaje samo razmišljanju o bolesti i tome kako nešto ne može, jer će tada prije posustati. Ja sam nastojala živjeti kao da mi nije ništa, priča.
Tako je i sestrama 'zabranila' da plaču kad im je rekla s kojom se dijagnozom bori.
- Prije svega, zaista nisam htjela da to dođe do roditelja, jer bi ih to slomilo. A i ako ja ne plačem i vjerujem u to da mogu pobijediti bolest, nisam htjela da bilo tko drugi plače. Rekla sam: 'trebam vas da me bodrite, da mi kažete da zdravo izgledam i da ću uspjeti', kaže.
Izuzetno je važno surađivati s liječnicima i redovito obavljati sve preglede na koje vas upute, jer uvijek postoji bojazan od toga da se bolest može vratiti, kaže Razija.
Također, treba se držati terapija i lijekova koje vam prepišu, kaže. Tako je i sama pet godina pila hormonalnu terapiju, sve dok joj liječnik na pregledu 2017. godine nije rekao da je prošla krizne godine i da je s njom sve u redu.
- Jako je važno i da žena nakon operacije što prije započne s vježbama ruke, jer kad se odstrane limfni čvorovi potrebno je vratiti njenu pokretljivost. Ja sam bila jako uporna u tome i danas je moja lijeva ruka jednako jaka kao i ranije, te kao i desna. Znalo je biti teško, no nisam posustajala i znala sam poticati i žene u sobi da vježbaju. Važno je ustrajati i imati na umu: sad je teško, kasnije više neće biti, priča Razija.
Nakon 5 godina čestih pregleda, od 2017. godine na kontrole je išla svakih šest mjeseci, a nedavno doživjela i to da joj liječnik kaže kako je dovoljno da dođe za godinu dana. Zdrava je.
Roditelja više nema, pa danas puno otvorenije govori o tome što je prošla, prvenstveno zato da bi ženama pomogla.
- Jako mi je važno da pošaljem poruku da treba obavljati redovite samopreglede i odlaziti na redovne kontrole. Osim toga, kad gledam iz današnje perspektive: rak dojke nema nekih simptoma, no sjećam se da sam se u ono vrijeme osjećala pomalo loše, bezvoljno, umorno već nakon što bih ujutro ustala iz kreveta. Pripisivala sam to obavezama i stresu, nisam povezivala s bolešću, no danas mislim da je i to možda bio znak. Zato mislim da svatko tko se tako osjeća treba otići liječniku, kaže.
- I okrenite se sebi, stavite češće sebe u prvi plan, dodaje. Naime, kad danas razmišlja o tome zašto joj se baš bolest dogodila, kaže kako vjeruje da se to može pripisati stresu. Po prirodi je vrlo temperamentna, iako to često ne pokazuje.
- Ranije sam često mislila da ako nešto moram učiniti, moram, ako nije tako, kao da je propao svijet. Danas sam se jako promijenila. Ako nešto planiram, a nije se ostvarilo, u redu - treba se prilagoditi i vidjeti što je drugo moguće, pojašnjava Razija. I treba se okružiti pozitivnim ljudima, dodaje.
- U privatnom životu uopće ne želim ljude koji su negativni, ne želim niti biti u njihovom društvu. Stavila sam sebe u prvi plan i okružujem se ljudima koji me raduju i pomažu da i sama ostanem pozitivna, kaže.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: