Damir Valent Dado, istinska zvijezda i pravi brend radija već 22 godine, voditelj i pisac Radio Mrežnice, doživio je moždani udar u prosincu 2022.
Dok se oporavlja u Krapinskim toplicama, Dado se 1. siječnja javio u program radija, potom zahvalio svima koji su skrbili o njemu, hrabrili ga, brinuli, upućivali mu najbolje želje i poželio da se što prije čuju u eteru te zaželio sretne blagdane svima.
Na jedan simpatičan način Dado piše o svemu pa je i detalje trenutaka koji su mu obilježili prosinac, duhovito, ali i ozbiljno, prenio pisanom riječju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Damir Valent na portalu Radio Mrežnice piše kolumne već punih 18 godina, a mnoge su ukoričene i u četiri knjige koje je objavio, donosi Radio Mrežnica.
Nakon javljanja publici, Dado je napisao Poslanicu na (O)blogu, a potom i kolumnu Mudar posvećenu upravo Moždanom udaru, koju prenosimo u cijelosti:
Mudar
Mnogi su umjetnici – glumci, književnici, za svoja djela i uloge prije ostvarenja istih, pripremali se tako da su se infiltrirali u prostor i događaje koje valja vjerno dočarati, opisati ili odglumiti.
Recimo, Robert de Niro vozio je noću taxi njujorškim ulicama, kako bi spreman to isto odglumiti u Scorseseovom remek djelu „Taksist“, dok je Jack Nicholson proveo neko vrijeme u ludnici, prije nego je pala prva klapa „Leta iznad kukavičjeg gnijezda“.
Temu i ideje za (o)blogiziranje u ovo šengensko-eursko vrijeme, meni je osigurao „mastermind“ svih mojih poteza – moj vlastiti mozak!?
I to na najpodmukliji način – da me udari on sam i jednim potezom umalo od samoživog škorpiona u najjačoj kreativnoj fazi, pokuša od mene, koji sam mu stanodavac, napraviti običnu, polupomičnu – biljku!?
Sve je počelo kao u osrednjim horor filmovima.
Ponoć je, naši pobijedili Brazil, veselje sveopće, Argentina na penale izbacila „Oranje“, navijam alarm na mobitelu u 4.30, pravac kupaonica otuširati se i oprati zube.
E, tu počinje nevolja…. Ne, nije iza zastora banuo Hitchcockov psiho s nožem, ili je Freddie Kruger navratio pobiti pola kuće, već sam ja osjetio da gubim tlo pod nogama, a ruka s četkicom neposlušno je padala prema prsima i trbuhu.
- Nije dobro, pomislih, pa se nekako dokopam kreveta, a šokirana Mira zvala je hitnu.
Dok su oni stigli, ja sam već sve teže govorio a desna strana otkazala je „pretplatu“.
Oni su zaključili da je u tijeku udar, e sad srčani ili moždani, svejedno, valja požuriti put Švarče.
Cijelo vrijeme pri svijesti, s infuzijom u veni, odjednom sam hipersenzibilno čuo kako na vozilu s rotirkama zuji lijevi ležaj, a čuje se i zadnji desni amortizer!? Ja, koji se u mehaniku razumijem kao Marica u krivi…kateter.
Još na putu, negdje oko Mostanja, bio sam uvjeren da me strefio moždani udar – skraćeno – mudar.
Kako sam znao prije CT-a i magnetske? Jednostavno – datum je 10.12., a to je datum smrti dr. Franje Tuđmana.
Možda Franjo kažnjava svoje imitatore, pa i mene koji sam dio tog stada oponašatelja sitnog zuba, a osjećao sam da mi desna strana lica poprima „Nike“ izgled, dakle, to je to!
Ekipa na Švarči zna što radi
Na Švarči je dalje išlo sve kao kod dr. Housa. Ekipa zna što radi, brzi su, sve mi govore, a ja pri svijesti, s neoštećenim dijelom mozga sve čujem, vidim i osjećam. Točnije s pola tijela, jer su me „desničari“ isključili iz svojih redova. Daju mi trombolizu, kojom presreću eventualne ugruške koji bi napravili još veću štetu i prolili nevinu krv po mom mozgu, istovremeno ruše tlak koji se popeo na vrh bolnice (220/115).
Potrajalo to, telefonskim mostom – Dubrovnik, Jarče Polje, Vukmanić, Švarča, spašava se „vojnika Ryana“, kako je to kasnije primijetio primarijus Ervin.
Pred jutro, hitna je svoje obavila, voze me na odjel gdje leže oni s brain damage.
Još uvijek mi je „udarnik“ mozak spreman na psine, pa sam, dok su me prikopčavali na odjelu na sve, osim na 5G mrežu, pomislio, kako je ovaj moždani udar najvjerojatnije pogriješio kad je birao cilj!
Možda je on, u stvari, trebao strefiti nekog Brazilca, koji su dobili kolektivni šok od Livakovića i ostalih, a ne mene veselog i razdraganog s kockicama u očima!?
Recimo, da je cilj bio „ Damiro Valenticius zvan Dadinjo iz Wukminerosa“, Mato Grosso.
Ali kao i onaj dron što je pao na Jarun, a krenuo tko zna kud, ovome udaru se pomiješala imena, adrese, pa i cijeli kontinent, pa nađe mene, kojemu je Mato Fircik susjed, a Mato Grosso 13 000 km zapadnije.
- Jebem te u nišanske sprave, kiselo zaključih ovo moždano bunilo, iz kojega me probudio- alarm!
Naime, prisjetite se početka priče – krenuo sam leći navivši alarm na mobitelu u pol 5!?
Zvoni on bjesomučno na ormariću, a ja nikako do njega jednom rukom….Kad sam konačno uspio, trebalo mi je valjda pet minuta da ga ljevicom isključim…Uhhhhhh.
Kad sam već tu spravu držao u ruci, nekako sam napipao broj i uspio nazvati suprugu…
Rekla je kasnije da sam zvučao – K’o živ.
Nastavlja se…
POGLEDAJTE VIDEO: POBJEDNIK MASTERCHEFA NAJVIŠE VOLI HRANU KOJU DRUGI SKUHAJU