Avanturist, DJ i snimatelj u ovogodišnjoj će avanturi istraživati povijest Hrvatske obilazeći srednjovjekovne utvrde kroz Slavoniju, Međimurje, Zagorje i Dalmaciju...

Njegovo putovanje možete pratiti na portalu 24sata te Facebook stranici My Friend Bike .

Rano sam se probudio. Nije bilo više od šest sati. Neko vrijeme ležao sam zatvorenih očiju. Nisam znao jesam li u 15. ili 21. stoljeću. Izvukao sam se iz šatora i pogledao oko sebe. Stari grad Kolođvar kupao se u prvim zrakama sunca. Polako, kao da želim usporiti vrijeme, popio sam čaj, spremio stvari u bisage i složio šator.

Posljednjih nekoliko godina čini mi se kao da se vrijeme ubrzalo. Da li je to zbog ubrzanog stila života, brzih automobila, nove tehnologije poput mobitela ili kompjutora, vrag će ga znati. U srednjem vijeku ljudi su lijegali sa suncem i sa suncem su se budili. U mom opisu posla je da počinjem raditi kad većina ljudi odlazi na počinak a završavam kad se ispija prva kava. Odlučio sam da ću na ovom putovanju živjeti srednjovjekovnim bioritmom.

Stigao sam u Orahovicu. Prostor oko kupališta na umjetnom jezeru bio je prepun kupača. Skupina mladića i djevojaka igrala je odbojku na pijesku. Naslonio sam bicikl na ogradu i sjeo uz rub jezera da se osvježim. Nemoguće je ne primijetiti da su gotovo svi tetovirani. Danas tattoo majstori imaju pune ruke posla. Sutra, kad moda ukrašavanja tijela završi, plastični kirurzi zgrnut će bogatstvo. Pogledajte video:

Na podnožju strmog brda stajali su zvučnici. Moćne crne kutije glasno su rigale hitove domaćih zabavnjaka. Na vrhu brda nazirale su se ruševine starog Ružica grada gdje sam se morao uspentrati.  Za dvadesetak minuta došao sam gore. Srećom, sad sam se nalazio iza zvučnika. Posnimio sam impresivne ostatke utvrde izgrađene oko 1220. godine, djelomično upio vibracije povijesti i sjeo na rub klisure. Promatrao sam slavonsku ravnicu koja se proteže u nedogled i razmišljao o legendi radi koje lokalni stanovnici ne vole ovdje zalaziti.

U davno doba ljudi nisu imali televiziju. Nisu slušali radio niti su imali flat internet kojim su preko torrenta mogli skinuti film u roku od nekoliko minuta. Imali su samo bujnu maštu i priče koje su prenašali jedni drugima kako bi ispunili vrijeme između mnogih napada Osmanlija. Danas te priče zvuče naivno. U ono doba, kad se vjerovalo da je zemlja ravna ploča i da Sunce kruži oko Zemlje, mora da su takve priče izgledale kao najuvjerljiviji reality show.

U kafiću u kojem sam pronašao kratkotrajno osvježenje ispod klima uređaja voditelj na radiju najavio je toplotni val koji u Hrvatsku stiže iz sjeverne Afrike. Najjače će biti pogođen kontinentalni dio Hrvatske, a najtoplije će biti u području Slavonije.

Jedanput sam boravio u Maroku za vrijeme ljeta. Ulice Marrakecha bile su puste. Prodavači su zatvorili svoje trgovine i kunjali u hladovini uz čaj od mente. Činilo se kao da je gradom zavladala neka epidemija. Tek u kasnim večernjim satima Jemaa el-fnaa počela se puniti ljudima u potrazi za osvježenjem na nekom od mnogobrojnih štandova na trgu.

Nadao sam se da se tako nešto više neće ponoviti i odlučno krenuo dalje. Prevario sam se. Kamera se od silne vrućine nije htjela upaliti a futrola mobitela je bila prevruća da bih ga mogao držati u ruci. Pomislio sam što kako bi ljudi u srednjem vijeku postupili? Skrenuo sam s ceste, pronašao dobro mjesto za šator u sjeni visokog drveta i ostatak dana se zalijevao vodom iz bidona.

Idući dan cesta me odvela u Križevce a zatim tridesetak kilometara dalje u brda, gdje se nalaze impresivni ostaci starog grada Velikog Kalnika: najstarijeg starog grada sjeverne Hrvatske, a ujedno i jednog od najstarijih feudalnih zamkova, kojem je strma klisura služila u obrambene svrhe još u prapovijesti.

Pogledajte video:

Sunce se popelo na najvišu točku i pržilo sve što se nije uspjelo sakriti u hladovinu. Kamenje kojim je izgrađena tvrđava isijavalo je toplinu. Čvrsto otporno kamenje izdržalo je stoljeća prženja i hlađenja. U doba kad je Veliki Kalnik izgrađen stvari su bile napravljene da traju stoljećima. Ja nisam izgrađen od tog materijala.

U blizini se nalazio planinarski dom. U sjeni su ležala dva psa. Čuli su me da dolazim i podigli glave. No odmah su zaboravili čuvarski nagon, spustili su glave i vratili se drijemanju.

Idući dan preko Novog Marofa stigao sam u Varaždin. Odmah sam otišao do kupališta na Dravi gdje sam potražio osvježenje. Odjednom je zapuhao snažan vjetar i nebo se naoblačilo. Nekoliko suncobrana je odletjelo u vodu. Roditelji su pokupili svoju djecu i sjeli u automobile. Ja sam nazvao Robija, svog starog frenda iz brijačkih dana. Spremno me pozvao da prenoćim u njegovoj kući.

Ugodno osvježen krenuo sam prema varaždinskom Starom gradu. Posnimio sam unutrašnjost i obišao muzej u kojem su eksponati poredani kroz stoljeća. Uz stručno vodstvo vodiča osjećao sam se kao da sam vremenskim strojem lansiran u prošlost. Kad sam izašao iz muzeja dočekalo me tmurno nebo.

U sobi Robijevih sinova blizanaca bilo je udobno i svježe. Ležao sam s rukama pod glavom i razmišljao o polemici koju smo vodili poslijepodne u kafiću ispijajući gemište. Stari Grad Varaždin nalazio se na poleđini novčanice od 5 kn. Nikad mi nije bilo jasno zašto je novčanica povučena iz opticaja. Vjerojatno stoga, zaključili smo, što je tvrđava na novčanici otisnuta naopako u odnosu na stvarni izgled.

Putovanje su omogućili Mrav , DSG te Peloton biciklistički centar Ortlieb.