Osamljenost je jedan od najtežih osjećaja koji čovjek može iskusiti. O tome da je čovjek, bez obzira na svoju narav, koja može biti introvertirana ili ekstrovertirana, ipak društveno biće, mnogo je toga rečeno. Ali i onaj koji se odlično snalazi u bučnom društvu i uživa u sretnoj vezi može osjetiti poriv da se katkad izdvoji i osami. Tada ne govorimo o usamljenosti, nego vremenu za sebe i trebali bi ga imati i povučeniji kao i glavni zabavljači u društvu. Ne možete naime biti dobro društvo nikome ako niste sami sebi, a vlastiti je glas, u moru onih koji nas okružuju, katkad najteže čuti i najlakše zanemariti. 

Dobra “komunikacija sa samim sobom”, osluškivanje svog organizma, osnova su fizičkog i psihičkog zdravlja, kaže dr. Suzanne Degges White, autorica mnogih knjiga sa psihološkim predznakom i članaka u časopisu Psychology Today. U prilog takvim tezama idu i istraživanja koja su pokazala da smo sve manje intuitivni, pa sve češće zaključujemo i odlučujemo vodeći se društvenim konvencijama pa i predrasudama, što se često pokaže pogrešnim. Vjerovati intuiciji mogu samo ljudi koji osluškuju sebe. Kad ste sami sa svojim mislima, piše Degges White, tada ste i otvoreni za osjećaje koje inače možda potiskujete i iskreni ste prema sebi, što se može dogoditi samo kad si stvorite prostor za takvo iskustvo. Mnogi zanemare sebe kad se zaljube. 

Iako je riječ o emociji koja oslobađa i otvara vrata novim emotivnim iskustvima, katkad djeluje poput ovisnosti, pa se neki identificiraju s partnerom i sve podrede vezi. I to je normalno na početku veze, ali bez osiguravanja trenutaka u kojima ćete rezimirati svoje misli i srediti osjećaje koji su vam se nakupili, možete propustiti prigodu da se razvijate dalje.  Tada se u nutrini mogu početi taložiti frustracije koje u konačnici mogu nagristi i  vezu do koje vam je jako stalo. Istraživanja su pokazala da partneri koji si uzmu malo vremena za sebe, uživaju u blagodatima kvalitetnije i dugotrajnije veze.               

Svi se hrvaju održati ravnotežu u  odnosu kad je riječ o povezanosti i razdvojenosti. Priznali to ili ne, svi imaju potrebu biti voljeni i pripadati nekome te biti dijelom neke obitelji i šire društvene zajednice. 

Ali mi i misaona i emocionalna jedinka, pa jednako tako trebamo njegovati svoju samosvijest i individualnost, ističe Degges White i dodaje da bez toga ne možemo ni drugima dati onoliko koliko bismo mogli. Najbolji je primjer kako se umjetnici, pisci i slikari, moraju osamiti da bi stvorili svoje djelo. Bez tog osamljivanja nema djela s kojim komuniciraju prema svijetu i  koje će ih kasnije povezivati s drugima. Tako je i s odnosima, nesređena osobnost ne može uroditi plodovima dobre veze. Ako ne naučimo slušati sebe, kako ćemo čuti drugoga? 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!