Ja sam pušač. I kad bi saznala da sam trudna, prvo što bi napravila je ostavila cigarete. Jedno je da svjesno trujem sebe, ali svoje dijete nikada ne bi. Sada će puno ljudi reći (što su mi neke trudnice trubile da bi se opravdale), ja sam pušila i djetetu nije ništa! Tko može garantirati da mu nije ništa ili da mu neće nešto biti? Nikada si ne bi oprostila da rodim dijete s bilo kakvom anomalijom ili alergijama. Jer bi se stalno pitala jesam li ja možda potaknula to s time što sam pušila u trudnoći? Ako ga i rodim s nekom bolešću želim biti sigurna da sam ja dala sve od sebe kao majka da se to dijete rodi zdravo. A ne u prikrajku mozga se cijeli život pitati je li sam to JA učinila. Također često vidimo slike gdje mali Romi puše s 3 godine i svi se zgražaju, a isto tako bi se sigurno zgražale da vidite bebu od 5mj kojoj mama daje cigarete da puši. Zašto se onda ne zgražate kada je to isto dijete još nerođeno a vi sebe i NJEGA napušavate ko' turčin? To nikada neću shvatiti.

Prije nekog vremena je bio članak o pušenju u trudnoći i ostala sam zgrožena sa komentarima jer je većina komentatora bila na strani pušenja... u smislu ma nije djeci ništa od toga, to je sve prenapuhano... Ne razumijem dali ljudi sami sebe zavaravaju samo da se nebi morali odreći cigarete ili stvarno vjeruju da ne može doći do nikakvih štetnih posljedica za djete?

sebičan čin neodgovorne mame :)