Nedavno je proslavio 36 godina rada kao liječnik i 32 godine kao kirurg. U svom radnom vijeku obavio je oko 25.000 težih operacija i nebrojeno manjih zahvata. Odnedavno je postavljen za voditelja Odjela centralnog operacijskog bloka pri novoj pulskoj bolnici. Blok raspolaže s deset operacijskih sala, po uzoru na svjetske standarde (6 kirurških, hitna, ginekološka, oftalmološka, otorinolaringološka).
POGLEDAJTE VIDEO - simptomi srčanog udara:
Renato Vidos (62), opći i vaskularni kirurg živi za svoje pacijente. Punih 16 godina bio je šef torakovaskularnog odjela. Kako kaže, tko god mu pokuca na vrata liječničke sobe, nikada nikom nije odbio pomoći. Nerijetko radi i preko svojih mogućnosti pa mu zato čekaonica, umjesto dnevnih 25 pacijenata koliko ih treba primiti, bude prepuna. Prekida i godišnji odmor kako bi se vratio u bolnicu zbog hitne operacije, jer u pitanju je život. Operira i više članova iste obitelji, jer mu vjeruju.
- Prvu operaciju obavio sam u sedmom mjesecu 1991. godine, točno 10 dana od kada sam ušao na vrata kirurgije. Bila je to operacija slijepog crijeva. I svaka operacija za mene je posebna. Uvijek prije teže operacije satima slažem plan u glavi. Nerijetko zbog toga slabo spavam jer pacijent treba moju pomoć i ništa ne želim prepustiti slučaju. Planiram doslovce svaki svoj pokret prije operacije. Pamtim početak rada na kirurgiji. To se ne zaboravlja i to je trenutak kada sam dosegnuo svoj san. Pomagati - kazao je dr. Vidos. Jedna pacijentica iz Pule S.R. (43) ispričala je da joj je upravo dr. Vidos spasio život jer se sa skijanja iz inozemstva hitno vratio, kako bi joj operirao zloćudni tumor na nozi.
- Isprva se dijagnoza nije znala. Sve je upućivalo na to da se radi o bezazlenoj tvorbi na nozi. Pred godišnji odmor došla sam u ruke dr. Vidosa koji me prije operacije uputio na citološku punkciju, za svaki slučaj. Rezultat je bio porazan. Maligna bolest koja je isprva upućivala na metastazu melanoma. No trebalo je obaviti još pretraga. Liječnik je po hitnom postupku izvadio tvorbu koja je poslana na analizu. Nakon nekoliko dana, dok sam sa strepnjom čekala nalaze citološke punkcije, dr. Vidos već je bio na godišnjem. Ostavio mi je svoj broj telefona, za svaki slučaj. Mislila sam da ga nikada neću morati okrenuti. Kad je stigao nalaz da je u pitanju sarkom mekog tkiva, pisalo je da na rubovima još ima malignih stanica. Plakala sam od šoka. Mislila sam da je gotovo. Nazvala sam dr. Vidosa i objasnila mu kakav pakao prolazim. Nije dvojio ni trenutka. Sa skijanja se isti dan vratio i učinio još jednu operaciju, veću. Nakon toga sam poslana na liječenje i još jednu operaciju u drugu bolnicu. Da nije bilo njegove brze reakcije i tolike empatije za pacijenta, tko zna što bi sa mnom bilo danas. Prošlo je od tada nekoliko godina, ali živa sam - ispričala je žena.
Druga pacijentica, M.S., imala je prije godinu i pol karcinom dojke. Još uvijek traje liječenje, ali za ovog liječnika ima samo riječi hvale.
- Imala sam sve moguće komplikacije od kemoterapije i trombozu krvne žile od porta. Taj liječnik je mene doslovce spasio. Za mene je to bio jedan od najtežih perioda u životu i preživjela sam, zahvaljujući njemu. Njegov pristup poslu je takav da uvijek do kraja isprati svoje pacijente, ma koliko teško bilo i vremenski trajalo. Kada sam bila u čekaonici, prilazio bi bakicama i razgovarao s njima toliko toplo, kao da se radi o njegovoj vlastitoj baki. Nije samo liječnik, već i osoba koja zna slušati, a to je puno - ispričala je Puljanka M.S.
I nekolicina njegovih djelatnika s odjela ga hvale, a svi uključuju iste epitete; strpljiv, pedantan, skroman, nasmijan i voli svoj posao. Kaže da nije postao kirurg, bavio bi se izradom predmeta od drveta. Voli rad koji uključuje ruke. To ga opušta nakon napornog dana, kao i rad u vrtu. Voli saditi cvijeće.
- Priklonio sam se vaskularnoj kirurgiji i to je moja velika ljubav. Posao je to koji zahtijeva minucioznost, preciznost jer se radi o krvnim žilama koje su osjetljive. Šavovi koji se postavljaju na krvne žile su specifični i drugačiji od svih ostalih. Takve operacije zahtijevaju izuzetnu preciznost. Puno sam naučio od tadašnjih liječnika, dr. Glavaša, pokojnog prim. dr. Pikota, dr. Srdoča... Oni su mi prvi učitelji i uzori. Jedna od najtežih situacija je kada pukne proširenje krvnih žila u trbuhu.To se zove aneurizma abdominalne aorte. To je krvna žila promjera dva centimetra koja se proširi. Operirao sam jednog pacijenta koji je imao promjer te krvne žile čak 14 centimetara, ali na sreću nije pukla. Reagirali smo na vrijeme. Kada dođe do pucanja, zapravo dolazi pacijent koji je dosta iskrvario i poremećena mu je krvna slika, bez mogućnosti zgrušavanja krvi. Moraš reagirati doslovce u sekundi da zatvoriš tu krvnu žilu. Na sreću, spasio sam jako puno takvih pacijenata. Inače, smrtnost kod pucanja aorte je u preko 90 posto slučajeva. Stava sam da svaki liječnik mora imati veliko strahopoštovanje prema tkivima pacijenata i uvijek mora imati na pameti da ne učini ništa što ne bi htio da netko učini njemu - ispričao je.
U sjećanju mu je ostala i užasno teška povreda nogu kod jednog mladog turista kojem je propeler od glisera pokosio noge. Presječene su krvne žile na više nivoa. Trebalo je reagirati "u sekundi". Teško je krvario. Presječene noge držale su se o meso. Trebalo je spojiti sve krvne žile i vratiti funkciju nogu. Zajedničkim radom traumatologa koji su stabilizirali kost i "vaskularaca" spašene su obje noge tog turista.
- Karcinoma je na žalost sve više. Bolest više ne pita za godine i spol. Često operiram karcinome dojki. Upravo je moj rad unaprijedio kirurgiju dojke naše bolnice, jer sam uveo poseban način šivanja rane dojke koji su prihvatili i druge kolege. Riječ je o unutarnjim šavovima koji se ne vide. Nekad se radila i radikalna operacija karcinoma dojke gdje se odstranjivala cijela dojka. Išlo se i na radikalnu operacija limfnih čvorova pazuha. Zadnjih nekoliko godina gledamo skinuti što manje limfnih čvorova koji se nakon pregleda, ako nisu zahvaćeni, ne diraju. To se detektira sentinel tehnikom koju sam učio u Padovi, i uveo u pulsku bolnicu još prije desetak godina. Pacijent prije kirurgije ide na ubrizgavanje lijeka u području tumora i iz tog područja lijek preko limfnih žila dolazi do sentinela-prvog čvora. Potom se pomoću sonde detektira sentinel. Doslovce zazvoni u njegovoj blizini ako je zahvaćen malignitetom. Ako ne zvoni, limfni čvor je čist i nema odstranjivanja. Uvijek sam volio otkrivati nove, bolje tehnike. Na Havajima sam tako učio novu tehniku operacije vena. Kada sam ju uveo u našu bolnicu, bili smo prvi u državi. Riječ je o OESCH tehnici, mini invazivnoj kirurgiji vena gdje nema rezova, osim malog na preponi. Prije 13 godina sam u našu bolnicu uveo i port kateter koji je danas poznat u bolnicama, a puno olakšava kod onkoloških pacijenata koji primaju kemoterapiju - ispričao je samo djelić svog bogatog radnog iskustva.
Uz obitelj, pacijenti su mu na prvom mjestu i kako kaže, teško je odvojiti privatni život od poslovnog. Telefon je stalno uz njega. Javlja se na svaki poziv, pa i u gluho doba noći. Najdraže mu je kada mu se na ulici, trgovini ili nekom šalteru dok čeka red jave pacijenti koje je operirao. Pruže mu ruku u znak zahvale.
- To su trenuci koji se pamte, jer znaš da si učinio dobro djelo - rekao je na kraju.