Kad netko kaže psihopat, većini nas odmah na pamet padne neki sadistički ubojica iz filmova, no iznenadili biste se. Psiholozi su utvrdili da neki od vrhunskih menadžera, kao i oni koji su na poziciji da upravljaju drugima, pa čak i mnogi 'obični' ljudi, imaju osobine psihopata. Ukratko, možda poznajete, ili ste čak i zaljubljeni u psihopata, a da to i ne znate.
Što je definicija psihopata?
Tradicionalna definicija kaže da je to čovjek koji ne može suosjećati s drugim osobama, pa ne osjeća sram ili žaljenje zbog svojih negativnih postupaka prema njima. Obožavatelji TV serije Dexter prepoznaju to kao unutarnju borbu glavnog lika.
Njihova nesposobnost razumijevanja tuđih osjećaja čini ih asocijalnima, što bi mogao biti razlog za to da vam prijeti veći rizik od susreta sa psihopatom u sobi za sastanke, ili na sportskom terenu, nego u mračnoj ulici.
Nova studija u cijelosti mijenja definiciju tog pojma. Koautori studije, profesor psihologije na Harvardu Joshua Buckhotlz te profesorica Arielle Baskin-Sommers, sa sveučilišta Yale, otkrili su da psihopati nisu baš posve imuni na empatiju. Studija je pokazala da mnogi od njih osjećaju žaljenje kad povrijede druge. No, ono što ne mogu jest predvidjeti svoje izbore ili ponašanje, što može dovesti do loših odluka za druge koje su pogrešne, pa čak i grozne.
Istraživači su promatrali nekoliko ljudi u zatvorima, neke za koje biste rekli da su psihopati, te neke koji ne djeluju tako i dali su im da odigraju igru utemeljenu na ekonomiji. Mjerili su pritom potencijal za osjećaj žaljenja zbog odluka koje su donijeli tijekom igre. Psihopati su poduzimali rizičnije poteze, a imali su poteškoća s procjenom treba li im poslije nekih poteza biti žao ili ne.
Iako na spomen žaljenja svi pomislimo na jednu emociju, Buckholtz tvrdi da je to zapravo dvodijelni proces. Prvi dio je retrospektivno žaljenje, odnosno dio žaljenja utemeljen na iskustvu iz prošlosti. Razmišljamo o bolnom iskustvu i voljeli bismo da smo donijeli bolju odluku.
To je razlog zbog kojega ćemo u budućnosti vjerojatno u sličnoj situaciji krenuti drugim putem. Drugi dio je potencijalno žaljenje, koje se javlja kad već dobijemo informacije iz okoline i možemo predvidjeti što će se dogoditi, te procijeniti hoće li nam biti žao ili ne.
Buckhotlz i Baskin-Sommers pokazali su da psihopata definira nemogućnost da odluči na temelju razumijevanja vjerojatnog ishoda i utjecaja na druge ljude.
- Gotovo da se radi o sljepoći za buduće žaljenje, kaže Buckhotlz. Dodaje kako se zna da su osobine psihopata jedan od najvećih prediktora kriminalnih ponašanja te dodaje kako ova studija može pomoći u tome da se s tim ljudima radi.
- Biti u stanju osposobiti pojedince da prepoznaju značenje budućeg pokajanja, mogao bi biti način da se stvori 'milosrdniji psihopat', koji bi mogao ostati podalje od nevolja i novih zatvorskih kazni, kaže.
Iako znamo mnogo o stanju, vrlo malo znamo o tome kako psihopati odlučuju, rekli su istraživači. Ne zna se kako oni koriste informacije i druge signale iz okruženja za donošenje odluka, jer se to nikad nije istraživalo. Buckhotlz kaže da će za sljedeću generaciju istraživanja psihopata biti važno upravo to.
Baskin-Sommers zaključuju da je studija pokazala kako psihopati nisu nesposobni za kajanje [ili druge emocije], već postoji problem oko toga da nauče djelovati prilagodljivo. Razumijevanje toga može pomoći psiholozima da razviju bolje metode za predviđanje psihopatskog ponašanja te možda čak i uspiju u osposobljavanju ljudi da prepoznaju te karakteristike kod sebe i tako donose bolje životne odluke, piše portal Bigthink.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: