Svaka majka odgaja svoju djecu onako kako vjeruje da je najbolje, a odgoj treba prilagođavati svakom djetetu na drugačiji način.
Nema ispravnog i pogrešnog pristupa, a psiholog Stephan Poulter definirao je pet tipova majki, njihove prednosti i mane.
Perfekcionistički tip
Ovaj tip majki želi imati sve pod kontrolom, a letvicu postavljaju visoko i sebi i djeci. Nije im stalo do tuđih savjeta, a posebno im je važan dojam koji će ostaviti na druge. Djeca ovakvih majki često su sklona pretjeranoj samokritičnosti i teško otvoreno pokazuju emocije. Dobra strana ovakvog oblika majčinstva je što su djeca kad odrastu odgovorna i predana svemu što rade.
Najbolje prijateljice
Zbog izbjegavanja odgovornosti i manjka pravila ponašaju se prema djeci kao prema sebi ravnima. Motiv je vrlo često strah od toga da će, prihvate li klasičnu ulogu majke, njihov ‘bezbrižan’ život biti završen. Djeca su u ‘partnerskom’ odnosu s mamom, zbog čega se kasnije u vezama mogu osjećati nevoljeno i podcijenjeno.
Nepredvidive majke
Ovakav stil karakteriziraju česta ljutnja i tjeskoba tako da njihove odgojne metode ovise o trenutačnom raspoloženju. U svemu vide potencijalni problem i često svoje strahove prenose na djecu, koja rano nauče prepoznati različite tipove ljudi kako bi se mogla nositi s tuđim nepredvidivim osjećajima, no mogu biti sklona depresiji i imati ispade bijesa.
Ja na prvome mjestu
Ovaj tip majki ne shvaća i ne uvažava djecu kao zasebne pojedince, vrlo su nesigurne i orijentirane su same na sebe. Djeca često smatraju da je njihova uloga da naprave sve da se majka osjeća dobro, pa su i kasnije u životu odana i spremna pružiti potporu. Ipak, često sumnjaju u svoju sposobnost odlučivanja te vjeruju da je majčino razmišljanje ispravnije i važnije nego njihovo.
Potpune majke
Ovaj oblik majčinstva je idealan jer je emocionalno uravnotežen. One pomažu djeci da razvijaju svoju neovisnost, ne teže savršenstvu, a djeca se kasnije u životu usude riskirati, probleme doživljavaju kao izazove i bez straha ostvaruju emocionalne veze.