Neizmjeran strah, užas i panika ono je što smo svi osjetili u trenucima kada nam se tlo zatreslo pod nogama.
POGLEDAJTE VIDEO: Potres u Petrinji
- Neposredno nakon potresa i u sljedećih nekoliko sati bili smo u stanju akutne reakcije na stres. Lučili smo stresne hormone adrenalin i kortizol, a to znači da nam nije patila samo psiha, nego i tijelo. Posljedica koja će se pojaviti već sljedećeg dana i u narednom razdoblju je izraženi osjećaj umora - pojašnjava dr. Špiro Janović, pročelnik Zavoda za Hitnu i preventivnu psihijatriju i krizna stanja Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb.
Ističe kako nije ista situacija ljudima koji su neposredno doživjeli strahotu potresa u Petrinji ili nekome u drugom dijelu Hrvatske i sukladno tome je reakcija blaža ili izraženija.
- Kod potresa je riječ o reakciji na situaciju koja je potpuno van naše kontrole. Samim time je strah normalna reakcija i anksioznost popratna pojava. U situacijama pojačanog vanjskog stresa jako je važno da ljudi mogu komunicirati u empatijskom ozračju sa onima kojima vjeruju - ističe prof.dr.sc. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC Zagreb. Kaže kako je pritom važno spriječiti paralizirajući učinak straha.
Dr. Janović smatra da će ublažavanju osjećaja straha pomoći prihvaćanje situacije i suočavanje sa strahotom koja proizlazi iz granica uobičajenog. Osim tog priznavanja mogućnosti da možemo i smijemo biti uplašeni, moramo ipak nekako racionalno zaključiti da je najgore prošlo, da je sutra novi dan i da se treba suočiti sa životom i posljedicama ove situacije - pojašnjava dr. Janović
- Strah je normalan, anksioznost je normalna. Potresi postoje oduvijek i mi kao ljudska vrsta preživjeli smo potrese. Pozitivna komunikacija i empatija će nam pomoći da se odupremo negativnim aspektima straha i da spriječimo paniku koja je suštinski opasna ako postoji na široj razini. Unatoč inicijalnim reakcijama ljudi, panična reakcija na razini opće populacije nije prisutna i to govori da imamo snage i potencijala oduprijeti se velikim stresorima kao što je reakcija na potres - istaknuo je prof. Marčinko.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iako su mnogi posegnuli za žestokim pićem kako bi odagnali strah i paniku s kojima su se suočili, dr. Janović savjetuje da to ipak valja izbjegavati.
- Alkohol s jedne strane ima sedativno i umirujuće djelovanje, ali ometa racionalnu procjenu i smeta nam da razumski shvatimo kakva je stvarna situacija. Stoga je bolji odabir čaša toplog napitka koji nas opušta. To može biti i slušanje muzike ili razgovor, javite se bližnjima, odmorite se na kauču, radite male stvari koje vas opuštaju. Ako to ne pomogne, uzmite blagi sedativ - savjetuje dr. Janović naglašavajući važnost empatije i pružanje podrške. Kaže kako su Hrvati najbolji kad nam je najteže i u mnogim smo situacijama to pokazali, pa tako i sada.
- Ne moramo nužno pružiti materijalnu pomoć, nego i običnu ljudsku podršku. U ovim trenucima Hrvatska pokazuje svoje dobro lice kroz skrb i brigu za bližnjega - kazao je on dodajući kako su strah i stres obično kratkog trajanja i najčešće ih osjećamo do 48 sati od traumatske situacije.
- Druge tegobe mogu uključivati stalna prisjećanja na događaj, tjeskobu, nemir i smetnje spavanja. To sve može potrajati do mjesec dana, a ako takve tegobe traju više, onda smatramo da prelaze u patološko stanje koje zahtijeva liječenje i možemo ga promatrati u kontekstu PTSP-a - zaključio je dr. Janović.
Dr. Marčinko pojašnjava da je kod svakog različito vrijeme trajanja oporavka i riječ je o individualnom procesu, a teške osjećaje nikako ne valja zatomljivati ili prikrivati.
- Bitno je da ljudi shvate da moraju razgovarati o ovom stresu i suočiti se s njim umjesto da ga odgurnemo ili potisnemo. Sadržaj koji potiskujemo nam se obično kasnije vrati jer ljudska psiha ima nezgodnu osobinu da sve pamti sprema u mentalne mape nesvjesnog. Zato je bitno da se stres vezan uz potres shvati i kao ljudska vulnerabilnost i osjetljivost, a biti osjetljiv ne znači biti slab. Rad na našim subjektivnim iskustvima vezanim uz stres omogućuje nam da prorađujući ta iskustva koja su inicijalno teška, postanemo jači kao ljudi - kaže dr. Marčinko savjetujući da u tom procesu izbjegavamo samo loše informacije iz medija i okrenemo se altruizmu te pružimo ruku pomoći potrebitima.
Ukoliko su simptomi i tegobe koje osjećamo takvi da nam ometaju normalno svakodnevno funkcioniranje ili ako s vremenom njihov intenzitet ne jenjava, naši sugovornici preporučuju da potražite stručnu pomoć ili se javite na telefon Centra za krizna stanja KBC-a na 01/2376-335.
- Potres koji je u ponedjeljak pogodio Petrinju, pa onda i onaj u utorak, koji je bio i puno jači i razoran, i za mene osobno bili su veliki šok. Posebno zbog toga što je onaj u utorak i jako dugo trajao. Svi smo već pomalo umorni od svega što nam se događa zadnjih nekoliko mjeseci, još od ožujka i prvog potresa koji je pogodio Zagreb živimo u strahu, i iako se činilo da smo se već pomalo navikli na to da se potresi događaju, ovo što se dogodilo bio je veliki šok. Bez sumnje, nikome se neće biti lako nositi s tim i nećemo se brzo moći riješiti osjećaja koji nas prate – kaže psihijatrica dr. Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče.
Dodaje kako je važno osvijestiti da je strah posve normalna reakcija na to što se dogodilo, kao i osjećaj tjeskobe i bespomoćnosti, koja se može javiti posebno kad gledamo vijesti s terena, o ljudima koji su stradali i ostali bez doma. Dodatno to pojačava činjenica da je riječ o situaciji koja se može i ponoviti, a ne možemo ju predvidjeti, niti kontrolirati. Zato je posve normalno ako u ovoj situaciji osjećate tjeskobu i strah.
- Bitno je jedino da to ne preraste u paniku, pogotovo ne u neko destruktivno ponašanje s kojim se nećete moći sami nositi. U tom slučaju obavezno treba potražiti stručnu pomoć. S druge strane, kod ljudi koji nisu u takvom stanju, zasigurno može pomoći to da se koncentriraju na ono što će im pomoći da se osjećaju bolje. Na primjer, možda ćete se osjećati sigurnije ako spakirate torbu s nužnim potrepštinama koju ćete držati kraj vrata, za slučaj novog potresa. Možda će vas biti manje strah ako si namjestite mjesto za spavanje negdje bliže izlazu stana i slično – kaže dr. Brečić. Mnogima će, dodaje, teško pasti slike ljudi čiji su domovi razrušeni i koji ne znaju gdje će noćiti, jer će se suočiti s osjećajem da se to moglo dogoditi i njima.
- Možda nećete moći spavati prvih noći od straha da se nešto ne dogodi. I to je u redu, samo se koncentrirajte na nešto što će vam odvratiti misli. Na primjer, možda možete očistiti kuhinju, ili presložiti ormar. Ako pomaže da pratite vijesti, pratite ih, no držite se korisnih informacija. Nikako se nemojte baviti pričama koje samo pogršavaju stanje, primjerice o potresu u Italiji, ili nekima otprije 30 godina, pa to uspoređivati s današnjom situacijom – kaže dr. Brečić. Suočeni smo s nepredvidljivom situacijom kod koje ne znamo što se može dogoditi niti kada i takvo uspoređivanje ne vodi nikud, osim što ćete se od toga osjećati još gore, pojašnjava.
- Jedan od učinkovitih načina da si pomognemo u ovako neizvjesnoj situaciji je to da se povežemo s dragim ljudima, tako što ćemo nazvati roditelje ili prijatelje i umiriti jedni druge kroz razgovor, ili da se uključimo u neki oblik pomaganja drugima. To često pomaže – kaže dr. Brečić. Uvijek je, dodaje, dobro prisjetiti se toga da smo već prošli neke slične teške situacije u životu, koje smo s vremenom prebrodili, te imati na umu da ćemo nakon nekog vremena prebroditi i ovo.
- Normalno je da se u ovoj situaciji osjećamo bespomoćno i zapravo su sve reakcije koje proizlaze iz tog osjećaja prirodne, pa čak i ako se, na primjer, imate potrebu samo dobro isplakati. Ovo je vrlo neizvjesna situacija i ostali smo vrlo ranjivi, pa je važno razvijati susjećanje prema sebi i prihvatiti to da je i strah u ovoj situaciji normalan. No, upravo u ovoj situaciji možemo napraviti dosta toga na razvoju vlastite emocionalne otpornosti – kaže psihologinja Ida Juranić iz Udruge StresProtekt. Naime, neizvjesnost koju prolazimo veliki je stres za oganizam, aktivira se naš simpatikus kao reakcija na njega i zapravo smo stalno pod stresom i postaje nam teško opustiti se, pojašnjava.
- Zbog toga je dobro pokušati si pomoći tehnikom dubokog disanja, tako da pokušamo pratiti kako nam se dijafragma i trbuh podižu kod udaha. Ako imamo problema sa spavanje, disanje može pomoći da se opustimo, a pogotovo tehnika progresivnog opuštanja mišića – savjetuje. Pritom ne morate imati veliko znanje o meditaciji, dovoljno je samo osvijestiti redom mišiće koji su vam napeti i zamisliti kako ih opuštate, dodaje.
- Za ljude koji su vezi, ovo je dobro vrijeme da jedno drugo izmasiraju, jer će tako pomoći partneru da se opusti, ali i povećati osjećaj bliskosti, koji je važan u ovo vrijeme. Nekima možda može pomoći i pisanje dnevnika zahvalnosti, kroz koji ćete se prisjetiti što je sve dobro u životu na čemu možete biti zahvalni, ili to da potražite utjehu kod ljudi koji vas vole i uvijek vas mogu utješiti – kaže Ida Juranić. Dodaje kako je osobno neposredno nakon potresa nazvala roditelje, što je nešto što joj u teškim situacijama uvijek pomaže.
POGLEDAJTE SNIMKE IZ RAZRUŠENIH MAJSKIH POLJANA: