Polovica 19. stoljeća bila je značajna za svijet mode, kad britanski krojač Charles Frederick Worth osniva prvu kuću visoke mode, u centru Pariza. Zalagao se za ekskluzivnu luksuznu modu koje će nositi isključivo za žene iz više klase te je skovao naziv - modni dizajner. Naime, do onda su svi bili krojači.
Osim toga, upravo je on započeo tradiciju savjetovanja, kako i kome što pristaje, što je za klijentice bilo osvježavajuće. Do onda se dizajneri nisu 'petljali' u ukus svojih klijentica te su ih slušali, odnosno radili po narudžbi. Obično su se pratili trendovi - s dvorova.
POGLEDAJTE VIDEO: Kraljevi zaručničkog prstenja
Francuska je mjesto rođenja Visoke mode, kad je 1868. godine osnovana institucija Le Chambre Syndicale de la Haute Couture. Dizajner je morao ispuniti niz uvjeta kao što su ekskluzivnost i luksuzni dizajn, a Worth je imao sve to. Osnivanje ove institucije promijenilo je francusku modu te osiguralo njezin status u svijetu, koji ima i danas.
Charles Frederick Worth, dizajner koji je na koncu dominirao pariškom modom u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, rođen je u Bourneu, Lincolnshire, Engleska, 13. listopada 1825. Kao mladić, Worth je radio kao pripravnik i službenik za dvije londonske tekstilne tvrtke. Osim što je u to vrijeme stekao ključno znanje o tkaninama i poslu opskrbljivanja krojača, također je posjećivao Nacionalnu galeriju i muzeje, kako bi proučavao povijesne portrete. Elementi haljina na tim slikama, kasnije će poslužiti kao inspiracija za njegov dizajn.
Worth se preselio u Pariz 1845. Unatoč ranim poteškoćama, našao je posao u Gagelinu, uglednoj tvrtki koja je prodavala tekstilnu robu, šalove te razne druge konfekcijske predmete. Ubrzo je postao Gagelinov vodeći prodavač te otvorio mali krojački odjel za tvrtku, što je bio njegov prvi posao profesionalnog krojača. Pridonio je ugledu tvrtke s nagrađivanim dizajnom izloženim na Velikoj izložbi u Londonu (1851.) i Exposition Universelle u Parizu (1855.).
Kako bi pokrenuo samostalnu karijeru, 1858. je otvorio vlastitu tvrtku s poslovnim partnerom. Worthov uspon kao dizajnera desio se paralelno s uspostavom Drugog Carstva u Francuskoj. Obnova kraljevske kuće 1852. godine, s Napoleonom III. (1808. – 1873.) kao novim carem, ponovno je učinila Pariz carskom prijestolnicom i mjestom događanja brojnih državnih svečanosti.
Napoleon III. proveo je veliku viziju i za Pariz i za Francusku, pokrenuvši promjene i modernizaciju koja je revitalizirala francusko gospodarstvo te ubrzo učinila Pariz europskim uzorom. Potražnja za luksuznom robom, uključujući tekstil i modernu odjeću, dosegla je razine koje nisu viđene od prije Francuske revolucije (1789.–1799.).
Kad se Napoleon III oženio caricom Eugénie (1826. – 1920.), njezin je ukus odredio stil na dvoru. Naravno - bila je prijateljica s Worthom te je njegova kompanija postala jedna od najvažnijih toga doba.
Worthov je dizajn bio poznat po raskošnim tkaninama i ukrasima te ugrađivanju elemenata povijesnih stilova. No, pritom je dizajner pazio da sve skupa pristaje figuri te ima vizualni smisao.
Dok je stvarao jedinstvene kreacije za svoje najvažnije klijente, postao je poznat i po modnim revijama, odnosno predstavljanju odjeće na modelima, raznim ženama. Bile su to preteče današnjih modnih događanja, a klijenti su odmah mogli kupiti ili naručiti kreaciju na samom događanju.
Iako Worth zapravo nije bio prvi ili jedini dizajner koji je svoje poslovanje organizirao na ovaj način, njegova agresivna samopromocija priskrbila mu je titule 'otac visoke mode' i 'prvi modni dizajner'. Do 1870-ih, Worthovo se ime često pojavljivalo u modnim časopisima, pa su za njega znale i niže klase, ne samo dvorske dame, piše metmuseum.
Velik broj sačuvanih Worthovih odjevnih predmeta u stalnoj zbirci 'The Costume Institutea', kao i u drugim institucijama u Sjedinjenim Državama, dokaz je njegove goleme popularnosti među bogatim američkim pokroviteljima, kao i europskim plemićima i aristokratima. Mnogi su klijenti putovali u Pariz kako bi kupili čitave kolekcije po mjeri s potpisom 'House of Worth'.
Za bogatu ženu kompletna garderoba sastojala bi se od jutarnjih, popodnevnih i večernjih haljina te raskošnih predmeta za 'svlačenje', kao što su čajne haljine i spavaćice, koje su se nosile samo u privatnost vlastitog doma. Žene su također tražile Wortha da im nabavi haljine za posebne prigode, uključujući vjenčanja i raskošne balove pod maskama, omiljenu zabavu u Sjedinjenim Državama i Europi. Worthovi klijenti također su bili glumci i pjevači. Kreirao je kostime za nastupe te odjeću za privatne trenutke mnogih zvijezda, uključujući Sarah Bernhardt, Lillie Langtry, Nellie Melba te Jenny Lind.
Talentom za dizajn i promociju, Charles Frederick Worth izgradio je poslovno modno carstvo tijekom posljednje četvrtine devetnaestog stoljeća. Njegovi sinovi, Gaston-Lucien (1853. – 1924.) i Jean-Philippe (1856. – 1926.), preuzeli su očevu tvrtku nakon njegove smrti 1895. godine i uspjeli održati visoke standarde. Jean-Philippeov dizajn slijedio je estetiku njegova oca, s njegovom upotrebom dramatičnih tkanina i raskošnih ukrasa. Kuća je cvjetala i tijekom dvadesetih. Ova velika modna dinastija konačno je okončana 1952. kada se praunuk Charlesa Fredericka Wortha, Jean-Charles (1881. – 1962.), povukao iz obiteljskog posla.