Iako djeluje sasvim obično i svakodnevno, traper ima značajnu ulogu u povijesti odijevanja. Nastao je zapravo slučajno, koncem 17. stoljeća, kad su francuski tkalci u Nimesu pokušavali od pamuka napraviti jedan drugi materijal za radnu odjeću, koji se tada zvao 'serge'.
U to vrijeme tkaninu bi nazvali po mjestu gdje je nastala, pa je novi materijal prozvan 'serge de Nimes', odnosno serge iz Nimesa. S vremenom su ovaj naziv trgovci u govoru skratili na - 'denim' i tako je nastalo ime koje se zadržalo do danas.
POGLEDAJTE VIDEO:
U međuvremenu su talijanski tekstilci u Genovi proizvodili tkaninu od vune i pamuka koju su potom bojali indigo bojom. Bio je to materijal donekle sličan traperu te su ga nosili mornari i radnici.
Od te izdržljive tkanine izrađivali su sve vrste odjeće, od hlača preko kaputa do dugih haljina, a sve te predmete nazivali su 'jeans', jer 'Jean' je skraćeni izraz za Genovu. Dakle, tehnički gledano, denim i jeans bile su dvije različite tkanine.
U Americi je sredinom 19. stoljeća jeans tkanina korištena za izradu hlača i kaputa te je bila jednobojna, indigo plava, maslinasto zelena ili smeđa.
S druge strane, traper se uvijek ispredao i od bijele i od indigo pređe, a koristio se isključivo za radnu odjeću rudara, mehaničara, kauboja i farmera koji su zahtijevali najtvrđe materijale.
Povijest mijenja čovjek koji je izmislio - levisice. Godine 1848. Levi Strauss emigrirao je u SAD iz Bavarske i počeo raditi sa svojom braćom na veleprodaji robe u New Yorku.
Ubrzo je odlučio krenuti na zapad u San Francisco, grad u kojemu le vladala kalifornijska zlatna groznica. Tamo je počeo prodavati čvrste radne hlače tisućama rudara koji su bili u potrazi za zlatom, piše Ellicott.co.
No, da bi čitav dan radili, trebale su im izdržljive hlače za što duži period. Zato im je Levi prodavao čvrste hlače, a sami proces šivanja kompliciran, upravo radi krutosti tekstila. Naravno, ovaj odjevni predmet postaje hit među kopačima zlata.
Nakon dva desetljeća uspješnog poslovanja, Strauss se udružio s Jacobom Davisom, krojačem, kako bi prijavio patent za kroj radnih traper hlača.
Naime, formu su učvrstili zakovicama na šavovima džepova, tamo gdje su se hlače znale raspasti. Patent za taj dizajn odobren je 1873. godine - time je rođen moderni američki traper.
No, sami naziv 'plave traperice', odnosno 'blue jeans' nije postao uobičajen za traper hlače sve do polovice prošloga stoljeća. Do tog vremena, traper hlače su se obično nazivale 'kombinezon do struka'. Sve se mijenja pedesetih, kad traper ulazi u američku kulturu.
Glumci poput Jamesa Deana, Marlona Branda i Marilyn Monroe odijevali su traperice na filmu, pa su 'Buntovnik bez razloga', 'Divljak' i 'The Misfits' kreirali opasni, cool imidž. Naravno, slijedila ih je nova generacija, koja je ubrzo u njima našla vlastite idole.
Tinejdžerska publika govorila je kako nose 'blue jeans', a ne 'kombinezon do struka. Nakon toga su bitnici, supkultura buntovnika nastala u to vrijeme, a potom i hipiji, nastavili nositi traperice. Buntovništvo je postalo dominantna tema kulture mladih, potičući kontrakulturu.
Do 1970-ih na traperice se gledalo kao na protest protiv tradicionalnog autoriteta i ustaljenog, konzervativnog kodeksa ponašanja.
Na koncu, ono što je počelo kao pobuna, postalo je popularna, društveno prihvatljiva glavna kreacija američke garderobe već u osamdesetima.
I danas su traperice legenda u ormaru, no nosimo ih na sasvim razne načine, tako da više ne izgledamo kao da se bunimo protiv establišmenta. Svaki odjevni predmet koji predstavlja važan element u kulturi odijevanja, ujedno je dio neke priče, vremena, društva, a nerijetko i promjena.
Kad ga izmjestimo i ugradimo u moderno doba, on poprima novi okvir te se nalazi tek na popisu cool trendova, njime se igramo na svakodnevnoj, kreativnoj bazi. No, njegova je priča značajna, on će uvijek imati posebno mjesto u kulturi i sociologiji odijevanja, naradio se, prošao je dug put da dođe u 21. stoljeće.