Primabalerina zagrebačkog HNK Mirna Sporiš (40) ostvarila je sve svoje snove, ali ih i dalje nastavlja ostvarivati. Osim mnogobrojnih nagrada i glavnih uloga koje je odigrala u 24 godine na sceni, ostvarila se kao majka, ali i dokazala kao svestrana umjetnica... Kad nakon probe dođe kući, priznaje, nikad ne sjedi i odmara nego uvijek nešto radi - plete, hekla, šiva, ili izrađuje krune za predstave...

- Nekad u kazalištu nismo imali kruna, pa sam ih ja počela izrađivati. Onda sam prije nekoliko godina počela koristiti Swarovski kristale kada sam vidjela kakve ima londonsko kazalište koje su bliještale nekako drukčije. Izradila sam ih odsad već za 30-ak predstava, a u međuvremenu mi je i partner Mario počeo pomagati i danas ih on izrađuje - govori temperamentna Mirna, kojoj su “suđene” samo - karakterne baletne uloge.

- Draga mi je uloga Quitri u ‘Don Quijotu’  kojom sam i promovirana u primabalerinu, a uloga koja me obilježila je djevojčica Klara iz ‘Orašara’ koju sam plesala punih - 20 godina. No nitko se nije bunio jer sam izgledom vrlo mladolika. Jedina romantična uloga bila je uloga Julije u predstavi ‘Romeo i Julija’, no žao mi je da ne plešem više takvih uloga, pošto poželim ponekad malo i ‘dramiti’ - smije se Mirna. Iako je život balerine vrlo naporan, svoj posao obožava i ne bi ga ni za što mijenjala... 

- S pet godina odlučila sam biti balerina i to sam rekla mami i tati. Nekako su mi sva vrata nakon toga bila otvorena. Velik sam radnik i nikad nisam dolazila u sukob s pedagozima ili koreografima, valjda zato što sam  ‘baletni freak’. Otplesala sam mnoge uloge i male i velike, ali sam uvijek bila zapažena jer svakoj ulozi dam značenje. Nikad nemam tremu prije nastupa, više osjetima neko ushićenje, strast. Ne bojim se da ću pasti. Perfekcionistica sam, no ono što me dovelo do mjesta primabalerine su golem rad i znanje. Ništa mi nije došlo preko noći - govori Mirna. Nikad nije imala problema s ozljedama, a i ako bi se i dogodile, zaliječila ih je - “u hodu” - plešući. Za njezine uloge nikad nema zamjene, jer svi znaju da će ih otplesati pa i “mrtva”. Koliko god “grmilo”, popije andol i kao nova je... 

Među mnogim plesačima, i ona je bila ozlijeđena u raketiranju Zagreba 1995. godine, pripremajući predstavu “Donauballett”. Površinske gelere su joj izvadili, ali su mnogi ostali još duboko u tijelu. - Nisam se htjela prepustiti tuzi. Nisam ni lakat mogla ispružiti, pa sam stalno vježbala ko’ luđak, ali rekla sam si da me to neće shrvati. Roditelji su bili u još većem šoku nego ja i, iako su u to doba još bile uzbune, taksijem su došli u bolnicu. Mogli su i poginuti - kaže Mirna. 

Mirna je odrasla na Trgu i danas živim tamo, u stanu iznad roditelja, na početku Jurišićeve. Tata je umjetnik, slikar i animator crtanih filmova, i od njega je naslijedila umjetničku crtu. I mama i tata oduvijek su je podržavali, a i dandanas su na svakoj njezinoj predstavi. Imala je sasvim normalno djetinjstvo i mladost, izlazila je i zabavljala se, osim što je polazila dvije škole...

- Ipak kada sam se sa 16 godina zaposlila u HNK, nastao je rez sa starim društvom jer nisam više mogla bančiti s njima cijelu noć. Preko noći sam odrasla - prisjeća se Mirna koja je danas ponovno u školskim klupama - studira na novootvorenoj Akademiji za baletnog pedagoga. 

Iako mnoge balerine nisu sklone djeci za karijere, ona ni trenutka nije dvojila. Danas je majka 14-godišnje Marije, koja je, nakon završene Waldorfske škole upisala Školu primijenjenih umjetnosti...

Uvijek kuham, a kad ne stignem, kuha Mario. Nikad ne jedem sendviče. Spretna sam, pa ručak skuham za 15 minuta, kao Jamie Oliver

- Nikad ne bih mijenjala majčinstvo, bila sam najsretnija kad mi se to dogodilo. Savjetovala bih svima da rode dok su mladi, pa da onda ganjaju karijeru. Jer su mnoge balerine posvećene karijeri, s 45 godina ostaju same, bez partnera i bez djece. Meni moje dijete pruža obiteljski život i ravnotežu koja mi je potrebna kako ne bih svaki trenutak razmišljala o poslu - kaže Mirna koja je kćer dobila u prvom braku. Maria nikad nije pokazivala namjeru da postane balerina ali balet danas pleše rekreativno, a Mirni je zbog toga jako drago. S partnerom Mariom Mišeom, umjetnikom, kostimografom i dizajnerom već  je deset godina, a on se u nju zaljubio kada ju je ugledao u HNK na jednoj predstavi... 

- Oboje smo zaigrani. Ja sam se uz njega pomladila i poljepšala. Nakon raspada braka, poznanstvo s njime bila je moja nova stranica u životu. Iako sam i ja njega naučila mnogo, on mi je pokazao kako biti još bolja osoba i voljeti svaki dan. Jednostavno, super si odgovaramo! Tako da se ni razlika u godinama ne osjeti - kaže Mirna.

Iako obožava dizajnericu Ružu Hodak, koja je odijeva za premijere, Mirna u slobodno vrijeme sama šije odjeću, a voli i kuhati. Pazi što jede, ali jede - sve, pa i čokoladu. Obožava ići na Dolac, a najviše voli povrće, ribu i maslinovo ulje, a mesa jede nešto manje...

- Ipak mi nije lijepo vidjeti premršavu balerinu na pozornici - zaključuje Mirna.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!