Jesen okupala noge u zrcalu jezera, uzjahala nevidljiva krdo deva, što slijede svoga goniča, okom pretraži svaku stijenu i vidje, gdje se dvoje penju na njen vrh, al teško im nije, jer ona svojim krilima vije. A negdje daleko gdje jesen upravo vlada, tisuću svijeća gore sada, a iznad njih Križ ljudima nada. Vladarica, Jesen, ideja puna, zapovijedi da bundeve krasi čopor majmuna. da blistavi sariji, ogrnu nježna djevojačka tijela, što na obalu morsku svijetla na pladnju donijela, dok Jesen odluta dalje i već gleda svog starog vulkana djeda, što mirno pušeći lulu mira, pogledom zlatno cvijeće u polju prebira. Ljudi iza njegovih leđa, danas nešto slave, dižu lampione visoko im lete iznad glave, lete i lete i gdje će stati? Tko će to znati, tko će to znati? Gle stigli iznad Londona gdje umjesto lampiona keramički crveni makovi, svati, med njima put uzak na kojem stvaratelj nogom će stati Juri Jesen i biserje prosipa, nebeskim dlanom lupi, pauk razape mrežu i sve ih pokupi. A ona leti dalje i dalje do Azije na Tibet gdje dječaci svijetlost njenu svjetiljkama love, za sve ljudske snove. Al kad u grad među ljude stiže stvarnosti je sve bliže i bliže, gdje čovjek pauk sa stijene na stijenu zgrada ne skače već hoda na tlu dapače. E kako joj dosadno sve to i već odjuri i nekom se pospancu u usta požurii u njegovu toplu veliku kapu se ugodno zaturi.

Jesenska rapsodija, Noćna molitva i Lampioni.....što ću kad sam nepopravljivi romantičar :)

'Nisu makovi, a nisu ni zrna', Hrabri mladenci', 'Remek djelo prirode'.....ma sve su lijepe slike.