Na lokalitetu Burnum, na obali rijeke Krke, pronađeni su predmeti koji pripadaju toaletno-kozmetičkom priboru, poput češljeva, balzamarija, strigila, spatula, ogledala i kozmetičkih kutijica. Mjesto je izgrađeno na prijelazu iz stare u novu eru, predmeti su stari oko 2000 godina. U to vrijeme taj je dio bio dio Rimskog carstva. Sve to dokazuje da su Rimljani pridavali veliku pažnju osobnoj higijeni te njezi kože i kose. Kozmetički pribor, odnosno predmeti za osobnu higijenu, izrađivani su najčešće od kosti koja je bila lako dostupna.
U kozmetičkom setu moderne žene mogu se pronaći predmeti i preparati iste namjene kao i kod onih iz antičkog vremena. Poznato je da su koristile kreme, sjenila, masti, ulja, šminku, pa čak i preparate za sprječavanje nastanka bora i prekrivanje ožiljaka. Od šminke nađeni su boje za iscrtavanje obrva i očiju i rumenila za obraze.
POGLEDAJTE VIDEO:
Za pranje su korišteni sapuni raznih sastava, za kosu tekućina na bazi natrijeve lužine, a katkad i vrlo fina glina u prahu. Sačuvani su i recepti za pripravljanje praha za čišćenje zubi od usitnjenog kamena plovućca i mastike. Šminku i parfeme koristili su i muškarci, ali ipak ostaje nepoznanica u kolikoj mjeri.
Svetonije, kada govori o carevima koji vole 'ženske' proizvode, zapravo želi dokazati da nisu bili sposobni vladati, stoga se može pretpostaviti da su muškarci u puno manjoj mjeri bili konzumenti kozmetičkih preparata u odnosu na žene.
Žene iz visokih društvenih krugova težile su za što svjetlijom puti, što su postizale korištenjem krema koje su sadržavale olovo ili nanošenjem posebne vrste gline naziva melinum. Različite kozmetičke ili medicinske pripravke Rimljani bi nanosili toaletnim priborom, među kojima su posebno zanimljive špatule. Jedan kraj špatula bio je zašiljen, a drugi je mogao biti oblikovan manjim dubokim urezom (cyathiscomela), a postojale su i one s većim proširenjem nalik na lopaticu (spathomela).
Koristile su se i u svakodnevnom životu za održavanje osobne higijene (čišćenje ušiju, uklanjanje kožice na prstima) i za nanošenje mirisnih esencija iz bočica za mirise i kozmetičkih kutijica (narthecia). Sa zašiljenim krajem kozmetičkih lopatica mogle su se ocrtavati oči, obrve, usne, pa čak i razmazivati mirisi po kosi. Izrađivane su od bronce i, rjeđe, od kosti.
Prvi češljevi (pecten) javljaju se već od početka neolitskog razdoblja. Najčešće korišten materijal za njihovu izradu bilo je drvo (šimšir, tisa, cedar), ali su često korišteni i kost, rog i bjelokost, ponekad zlato i srebro. Češljevi su mogli služiti za raščešljavanje kose, šišanje i uklanjanje nečistoća iz kose, ali i za izradu frizura ili kao ukras na kosi. Za oblikovanje kose korištene su i ukosnice, tj. igle-ukosnice (acus crinale). Poznato je da su Rimljanke nosile dugu kosu, koju su uvijek oblikovale u neki tip frizure.
U antičko vrijeme kozmetičke kutijice (narthecium) činile su dio ženske toalete, mundus muliebris. Izrađivane su od različitih materijala: drva, kamena (alabastera, mramora), stakla, metala, kosti, bjelokosti. Bile su manjih dimenzija i otprilike jednako široke cijelom visinom, zbog cjevaste kosti od koje su izrađivane.
U svakodnevnom životu koristile su se za različite svrhe, kozmetičke i medicinske. U mnogim kozmetičkim kutijicama pronađeni su in situ tragovi kozmetičkih boja, masti, mirisnih ulja i ljekovitih supstanci. U antičkom vremenu takve koštane kutijice često su darivane mladenki kao vjenčani dar.
Sastavni dio svakog kozmetičkog seta bili su i balzamariji, male staklene ili keramičke bočice koje su služile za pohranu različitih mirisnih ulja, ljekovitih supstanci, esencija, masti, balzama, pigmenata, tamjana (balsamum, unguenta).
Balzamariji su imali izduženi uski vrat, koji je bočici davao najprikladniji oblik za čuvanje navedenih supstanci jer su zbog njega sporije hlapile. Uglavnom su bili zatvoreni čepovima napravljenim od organskog materijala, koji se zbog toga nisu sačuvali.
Iz Burnuma potječe i nekoliko dijelova ogledala. Rimska ogledala izrađivana su glačanjem metalne površine, na koju je potom nanošena legura od olova, kositra i antimona. Nakon nanosa cakline dodatno bi se glačala prahom od sipine kosti ili pak kamena plovućca. Osim metalnih ogledala, postojala su i staklena, koja se počinju izrađivati u 1. st. nakon Krista u antičkom Sidonu (Libanon).
Higijena je preduvjet dobra zdravlja, a toga su bili svjesni i Rimljani. Kupanje i svakodnevno čišćenje bili su sastavni dio njihova života, tako da su osim privatnih postojala i brojna javna kupališta. U pribor za kupanje spadaju balzamariji, spužve, sapuni, tkanine i strigil, odnosno strugač. Riječ je o brončanom ili željeznom predmetu, rjeđe od srebra, koji se sastojao od ravnog drška i zaobljena tijela. Strugači su služili za odstranjivanje viška masnoće s kože nakon nanosa mirisnih ulja i masti.
Žene su ih često rabile i za odstranjivanje voska nakon depilacije. Osim voska, za odstranjivanje dlaka žene su koristile i pincete, koje do danas nisu promijenile izgled.