Tihana Glavica (28) iz Varaždina znala je da će dojiti otkad je saznala da je trudna. Mislila je da “to tako treba biti i to može svatko”. Uz početne probleme, koje je prebrodila, ona i danas doji obje svoje djevojčice. Ayla ima četiri, a Arya dvije i pol godine.

- Prvih mjesec dana bilo je bolno na početku svakog dojenja. Kad se to smirilo, beba je manje dobivala na težini nego što je to po tablicama i svakog dana bila sam spremna odustati. No pomicala sam pomalo granice - izdržati do trećeg mjeseca, do šestog, do godine - kaže Tihana. Kad je doznala da je ponovno trudna, odlučila je pokušati dojiti oboje djece. 

- Ayla je imala 18 mjeseci kad sa rodila Arya i tandem je od prvog podoja bio prekrasan. Držanje za ručice, draganje po kosi pa i sitne svađice koja će na koju dojku bili su jednostavno preslatki. Nekako sam došla do toga da ih ne želim prekidati. Neka odluka bude na njima. Danas Ayla ima četiri godine, i siše dva, tri puta na dan. Arya s dvije i pol godine traži barem deset puta, no dobije samo tri, četiri puta na dan jer joj nisam uvijek u prilici udovoljiti - objašnjava Tihana i dodaje da je dojenje, osim zbližavanja i zdravlja, donijelo i uštedu.

- Moja djeca nikad nisu jela adaptirano mlijeko, a kutija košta od 30 kn naviše i traje oko tri, četiri dana. Za dvoje djece me strah i zbrajati - ističe Tihana i dodaje da su djeca izuzetno zdrava i jedu sve ostale obroke. Svjesna je, kaže, da je dojenje sad više pitanje emocionalne povezanosti nego nutritivnih vrijednosti, no ipak im osigurava veliku količinu zdravih tvari za rast i razvoj.

- Istraživanja su pokazala da se svi sisavci odvajaju od dojke kad im počnu rasti trajni zubi, a do 5. ili 6. godine danas doje Mongolke, čija su djeca jaka, snažna i zdrava - objašnjava Tihana. Napominje da joj puno znači suprugova podrška. Ističe i da uglavnom žene negativno komentiraju dojenje. Njezin liječnik, muški prijatelji, otac, nitko nije ništa loše rekao. 

Psihologinja Natalija Stanković ističe da je dobrobit dojenja u kasnijoj dobi zadovoljavanje potrebe za bliskosti.

- Ne može se točno definirati dugotrajno dojenje. Svaka majka sama odlučuje o tome, no dojenje bi prije škole svakako trebalo prestati. Svako dojenje koje traje dulje od godinu dana ovisi o potrebama i navikama djeteta. Nekoj djeci treba više dodira, pažnje, maženja ili kontakta s majkom i na taj način - kaže psihologinja i dodaje da ako se majka brine o sebi, o svojim potrebama i zna postaviti granicu djetetu, dugotrajno dojenje nema nikakvih negativnih posljedica za dijete. 

Pedijatar Milivoj Jovančević kaže da bi dijete, ako bismo ga uspoređivali s drugim sisavcima, trebalo dojiti pet do sedam godina. Upozorava ipak da produženo dojenje može biti i znak zastoja u emocionalnom sazrijevanju, ako je koncept komunikacije majke i djeteta u stilu majka - dojenče.

I do šeste godine

U kulturama u kojima se uopće ne priča o odvikavanju od dojenja uobičajeno je da djeca doje i do šeste godine, točnije dok ne prestanu samoinicijativno, ističe Tomislav Kuljiš.

Bezbolan prekid

Važno je da se dijete sposobno lišiti regulacije kroz dojenje i samostalno održavati unutarnje fiziološko stanje. To dolazi nakon dovršene separacije, a to može biti i s 2, 3 ili 4 godine, kaže Kuljiš. 

Negativni utjecaj

Ako se majka ne brine za sebe i ne zna postaviti granice djetetu koje često želi dojiti, može se razviti ljutnja na dijete. Nije dobro da majka prepušta djetetu odgovornost za svoje odluke, kaže Stanković.