Njišući bebu u svom u naručju, Emily nije trebala osjećati ništa osim ljubavi prema svom novorođenom sinu. No nažalost, hrvala se s osjećajima koje niti jedna majka ne želi priznati. Je li pogriješila?
- Koliko god je Robin bila dražestan, nisam bila sigurna da je to što sam mama prava stvar za mene - kaže Emily.
POGLEDAJTE VIDEO: Biljke koje popravljaju raspoloženje
- Stvarno sam se borila s nedostatkom sna. I dok je bio ljupka beba, osjećala sam da ga ne volim koliko bih trebala. Da sam znala koliko će teško biti, nisam siguran da bih išla na dijete - otvoreno je priznala za The Sun.
Prema britanskom ministarstvu zdravlja NHS-u, više od svake desete žene u Velikoj Britaniji bori se s postnatalnom depresijom i može se osjećati distancirano od novorođenčadi. Oni koji nastave osjećati roditeljsko žaljenje, poput 38-godišnje Bristolian Emily, obično posljedice podnose dugoročno.
Takva žaljenja mogu prouzrokovati raspadanje odnosa, a za neke zaposlene mame beba može rezultirati njihovim zastojem u karijeri. To bi mogla biti tabu tema, ali stotine roditelja anonimno raspravljaju o svojim osjećajima na mreži, a Facebook grupa pod nazivom Žalim što imam djecu ima više od 24 tisuće pratitelja.
Psihologinja Natasha Tiwari koja pruža podršku mentalnom zdravlju obiteljima, kaže: 'Iskustvo žaljenja zbog postajanja majkom češće je nego što bi mnogi pretpostavljali. Stigma znači da većina nikada neće pronaći nekoga s kime se osjećaju sigurno kako bi razgovarali o svojim osjećajima'.
'Bila sam sigurna...'
Roditeljsko žaljenje vjerojatno će se doživjeti kao bolna čežnja za neproživljenim životom, usporediva s postupkom tugovanja. Emily, sveučilišna administratorica, nikada zapravo nije željela djecu, ali kad je imala 34 godine, pristala je pokušati kad je suprug Dan rekao da želi obitelj.
- Osjećala sam da smo vrlo sretni takvi kakvi smo bili. Ali predomislio se i ja sam pristala jer je to ono što je želio. Bila sam nesigurna, ali kad smo odlučili probati, bila sam jako uzbuđena. Bila sam zabrinuta, ali bila sam zadovoljna što želi imati dijete sa mnom, osjećala sam se posebno - rekla je.
Par je bio zajedno šest i pol godina kada je Emily zatrudnjela u rujnu 2017. nakon nekoliko tjedana pokušaja. Nije uživala u trudnoći i Robin je rođen u srpnju 2018. nakon brzog, ali zamornog poroda.
- Bilo je nevjerojatno kad sam prvi put držala Robina. Odjednom je bio s nama i nisam ga mogla prestati gledati. Osjetila sam puno naklonosti, ali nisam osjetila takvu nevjerojatnu ljubav koju drugi ljudi opisuju. U svakoj bih ga prilici predala nekom drugom - rekla je Emily.
Grižnja savjesti
Nakon mnogih neprospavanih noći, Emily se osjećala iscrpljeno i trudila se držati korak s roditeljskim obavezama.
- Bila sam vrlo dobra majka, jer sam uvijek davala sve od sebe za njega. Ali bilo mi je teško pozitivno komunicirati s Robinom jer sam bila toliko iscrpljena. Osjećala sam se nevjerojatno krivom. Zaslužio je vidjeti ljude kako mu se smješkaju. Stalno sam plakala. Samo sam sam se trudila preživjeti dan, ali znala sam da ne bih mogla još dugo tako - opisala je.
Kad je Robin imao četiri mjeseca, Emily je razgovarala sa svojim liječnikom opće prakse i propisao joj je blagi antidepresiv. Emily se vratila na posao kad je Robin imao osam mjeseci.
- Bilo je sjajno vratiti se. Bilo je stvarno lijepo usredotočiti se na jednu po jednu stvar, uzeti šalicu čaja ili otići na tržnicu kad god mi se prohtije - kaže ona.
Za neke mame imati dijete mora značiti da se njihovi planovi u karijeri moraju povući na drugo mjesto.
''Osjećam se žalosno'
Stacey, 30, policajka iz Portsmoutha, kaže da je dijete imalo velik utjecaj na izglede za napredovanjem na poslu.
- Stvarno sam željela imati dijete sa svojim partnerom. Naš sin, koji sada ima 20 mjeseci, bio je planiran i jako je voljen. Ali ponekad žalim zbog svoje karijere. Moj se poslodavac složio da radim poseban, skraćeni raspored smjene, ali ipak postoji puno poslova za koje bih se željela prijaviti, ali zapravo nemam vremena za rad, jer sam toliko zauzeta majčinskim dužnostima. Trenutno to ne mogu učiniti. Moram dati djetetu prioritet - ispričala je.
Ona osjeća da je, jer je dobila dijete, morala staviti karijeru na čekanje. To je žrtva koju je morala podnijeti.
Stacey također nedostaje sloboda koju je imala prije rođenja djeteta.
- Volim ga jako, jako, ali nedostaje mi moj stari život. Nedostaje mi mogućnost da izađem kad poželim i trošim novac na poslastice za sebe. Nedostaje mi samo provoditi dan gledajući Netflix u krevetu - priznaje.
Samo beba, mene nema
Sam (29), iz Walthamstowa u istočnom Londonu, radi u komunikacijama. Kaže da je rođenje djeteta dovelo do sloma njene veze.
- Adam i ja bili smo zajedno osam godina kad sam zatrudnjela. Bili smo uzbuđeni iako to nismo planirali, ali nismo imali pojma kako će se sve promijeniti - kaže ona.
Nakon što se u prosincu 2018. rodio sin Archie, par se udaljio i naposljetku rastao.
- Volim Archieja. Ali, žalim zbog puno onoga što se dogodilo u mom životu nakon što sam ga rodila. Bila sam iscrpljena, jedva je spavao i na kraju je spavao u krevetu sa mnom, a Adam bi otišao na sofu. Zamjerala sam Archieju što je stao među nas. Razmišljala bih o tome kakvi smo bili prije, romantični obroci, nabacivanje kaputa pa u šetnju. Odjednom ništa nije bilo tako jednostavno. Nismo imali obitelj u blizini pa nikad nismo imali pomoć. I Adam je dugo radio - kaže Sam.
Nisam si mogla pomoći da ne krivim dijete
- Na porodiljnom dopustu bili smo samo ja i Archie. Jedva sam vidjela svoje prijatelje. Većina nije imala djece i još su zabavljali svaki vikend - prisjetila se.
Kad je Engleska u ožujku prošle godine zaključana, par se počeo više svađati, a u svibnju je Adam rekao Sam da odlazi.
- Bila sam u krhotinama. Voljela sam ga i nedostajao nam je stari život. Nisam mogla ne kriviti dijete. Adam je rekao da me više ne voli, bila sam samo mama, mijenjala sam pelene. Nisam bila žena u koju se zaljubio. Razdvojili smo se. Adam je još uvijek u Archiejevom životu i nedostaje mi, ali sretna sam i krenula sam dalje - kaže ona.
Kako si pomoći
Doktorica Tiwari kaže da bi svatko tko osjeća ovakvu vrstu žaljenja trebao naći nekoga kome se može otvoriti.
- Prenošenje u riječi tih kompliciranih osjećaja prvi je korak u rješavanju boli, srama, krivnje i samoće - kaže ona.
- Pronađite olakšanje u obvezi da ćete imati i vrijeme za povezivanje sa svojim identitetom, ali i vrijeme za djecu kako biste se podsjetili na aspekte majčinstva koji donose radost. Majčinstvo nikada nije trebalo biti zadatak samo jedne osobe. Oslonite se na svog partnera i svoju obitelj.
‘Pomoć je nužna
Čak i ako sada imate takve osjećaje, moguće je doći na mjesto prihvaćanja, pa čak i radosti ako ste spremni otpustiti crno-bijelo razmišljanje oko toga - ističe psihologinja.
- Stvari su sada puno bolje. Robin je malo odrastao. Razgovara i možemo zajedno više. Nisam toliko umorna. Istodobno, još uvijek stvarno osjećam ograničenja zbog toga što sam mama. Nedostaje mi vremena za sebe i voljela bih biti više jedan na jedan s mužem. Ali osjećam se pozitivnije prema budućnosti. Važno je da druge mame znaju da je ono što osjećaju u redu, da s vama nije ništa loše i da se ne biste trebale osjećati krivima - zaključila je Emily.