Veliki jubilej slavi Prirodoslovni muzej u Splitu, a 100. obljetnicu od svog osnutka dočekat će u neadekvatnoj zgradi na Poljani kneza Trpimira, u prostorima gdje je nekada bio gradski bazen, a nakon toga kockarnica i noćni klub. Tragovi prethodnih djelatnosti još su vidljivi na svakom koraku; u izložbenom prostoru niz utičnica za fliper aparate, golemi nefunkcionalni ventilacijski sustavi, pločice nekadašnjeg bazena i one koje su pratile linije šanka, drvene ploče izrezane po mjeri separea.... A ovaj dragulj od muzeja smještenog nedaleko od trajektne luke krije više od 167.000 predmeta, a sva ta građa traži određene uvjete čuvanja. V.d. ravnateljica Sanja Bašić te njezin tim kustosa i muzejskih savjetnika ulažu silne napore u brizi o vrijednim zbirkama, ali ne rade oni samo to.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njihov posao uključuje i ono što od muzejskih djelatnika ne biste očekivali. Iako Prirodoslovni muzej ima svog domara, on ne može sve sam, pa su tako naši sugovornici po potrebi i majstori svih vrsta, oni su soboslikari, postavljaju knauf, bave se stolarijom, vodom i strujom.
- Iz zgrade na Marjanu, gdje je i naš Zoološki vrt, morali smo izaći zbog narušene statike. Prvo smo izmješteni na Gripe, gdje smo bili godinu dana, a potom su nas smjestili u 150 kvadrata nekadašnje samoposluge na Splitu 3. Tamo su ustvari mogli biti samo djelatnici koji su radili na zbirkama, a izložbe smo organizirali na drugim lokacijama. Kad smo od Grada Splita dobili ovaj prostor, 2000. godine, sreći nije bilo kraja. Nakon dvije godine prilagođavanja prostora, uselili smo se 2002. godine. Ovo je bilo privremeno rješenje, koje je privremeno već 22 godine. Nažalost, mi nismo u posjedu ove zgrade i upravo zbog toga ne možemo izraditi projektnu dokumentaciju kako bismo aplicirali na EU fondove i tako povukli novac koji nam je potreban. Ovako, mi prikupimo sredstva od kojih kupimo materijal za obnovu nekog dijela muzeja, ali nemamo novca da platimo radnike, pa sve radimo sami – kaže nam v.d. ravnateljica Sanja Bašić, koja poput njezinog tima pokazuje nevjerojatan entuzijazam u onome što radi.
Uz puno truda i odricanja uspjeli su preurediti mali izložbeni prostor u suterenu, odnosno pregraditi ga kako bi zahvatom dobili i mjesta za skladištenje građe. Isto tako su uspjeli srediti izložbeni prostor na prvom katu. Uz pomoć djelatnika iz Zoološkog vrta, kojemu je Prirodoslovni muzej krovna kuća, ispilali su glomazni ventilacijski sustav koji nije imao nikakvu svrhu, obložili zidove knaufom i prebojili, a sve kako bi dobili svijetli prozračni prostor. Isto planiraju napraviti i s prostorijom u prizemlju. Ali osim estetike, muzej ima još jedan problem. U njemu nema ni grijanja ni hlađenja.
- Ne možemo postaviti klimatizacijske uređaje jer nemamo dovoljno jaku struju, a ne možemo je ni dokupiti. Organiziramo barem dvije izložbe godišnje, imamo brojne radionice u kojima sudjeluje zaista puno grupa djece vrtićkog i školskog uzrasta, ali zimi je u izložbenom prostoru stvarno hladno. Zbog građe koja zahtijeva posebne uvjete, odnosno specifičnu temperaturu i vlažnost, kupili smo potrebne uređaje za depoe, a jako smo ponosni jer smo u novi mali izložbeni kutak uspjeli postaviti novu televiziju i interaktivni kiosk – kazuje nam Bašić dodajući kako je i sami ulaz u muzej pomalo neugledan, zavučen u uskoj ulici, a samim time i neprivlačan za potencijalne posjetitelje ne samo domaćima nego i turistima koji cirkuliraju užim centrom grada.
Tino Milat, viši kustos zadužen za mineraloško-geološke i paleontološke zbirke beskralježnjaka, kaže nam kako Ministarstvo kulture, što se tiče potrebnog materijala, zaista pomaže. Vodi nas kroz depoe gdje se čuvaju vrijedni primjerci riba, školjaka, pa i ljudskih kostiju. U ovoj zgradi se čuva i velika zbirka amonita s područja Muća, po čemu su najjači u Hrvatskoj. Tu je i vrijedni algarij Marije Selebam de Cattani, koji je zbog svoje važnosti proglašen kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Njezin istraživački opus nastao je tijekom 19. stoljeća, a ona se smatra prvom hrvatskom botaničarkom, ženom koja je uživala status vrsne znanstvenice. Njezina neprocjenjiva zbirka algi ima 104 primjerka brižljivo sušenih i prešanih algi, koje je uglavnom prikupila na području Zadra i Paga, gdje je i živjela veći dio svog života iako je rođenjem iz Splita, a podrijetlom iz Švicarske.
Bavila se i cvijećem, među kojima su joj posebno zanimljive bile lukovičaste vrste iz porodice ljiljana, kaćunovica odnosno orhideja te perunika. Otkrila je i endemsku vrstu ljiljana koja je kasnije nazvana po njoj: Il Lilium Cattaneum Dalmaticum, u narodu poznat kao ljiljan Katanijeve ili tamno grimizni ljiljan. Njezina zbirka algi koja se čuva u Prirodoslovnome muzeju datira iz 1948. godine. Dio materijala je i u Zagrebu, Zadru i Dubrovniku, ali nažalost, riječ je tek o dijelu njezina istraživačkog opusa jer je De Cattani tijekom života pronašla i opisala oko 4000 algi. Osim njezinog algarija, u Prirodoslovnome muzeju u Splitu čuva se i onaj Giovannija Battiste Sandrija koji ima 38 herbarijskih listova. Zbirka je nastala 1844. godine te je također proglašena kulturnim dobrom RH.
U muzeju se je i vrijedna zbirka prvog čovjeka ove ustanove, prof. Umberta Giromette, koji je još početkom 20. stoljeća, nakon što je Gradu Splitu darovano nekoliko vrijednih prirodoslovnih zbirki začeo ideju osnivanja ustanove koja bi se o njima brinula. Bilo je to 1923. godine, a godinu poslije Općinsko vijeće osniva Gradski prirodoslovni muzej. Prvim kustosom imenovan je upravo prof. Girometta, koji je bio na čelu muzeja do svoje smrti 1939. godine. On je tijekom svog rada također dao veliki obol pa se tako u muzeju čuvaju i njegove iznimne zbirke, ona geološka, zbirka bodljikaša te još četiri koje je stvarao s kolegama poput zbirke spužvi, gmazova, vodozemaca te žarnjaka. Muzej je u posjedu i iznimno bogate Malakološke zbirke obitelji Bakotić, koja ima čak 6146 primjeraka, od čega su 4463 kućice morskih puževa i 1270 školjkaša, a tu su i ljušture drugih mekušaca, koralji, spužve, ježinci, rakovi i morski kralješnjaci prikupljeni ne samo u Jadranskome moru već i u drugim morima svijeta.
Navedene zbirke, ali i sve ostale o kojima bi se dalo puno pisati, uredno su posložene, kategorizirane i evidentirane po pravilima struke, ali depoi su toliko skučeni da se u njima praktički jedva provlačite. Dok razgovaramo o vrijednim primjercima, prolazimo kroz prostorije u kojima je nekad bio bazen i pripadajuća strojarnica, a kasnije noćni klub te kasino.
- Nemate spoznaju da smo sad ustvari u bazenu, a da jesmo, shvatite kad na nekim mjestima vidite plave pločice. Svaki prostor koji imamo maksimalno je iskorišten, ali zna se što treba imati svaki muzej. Svi predmeti moraju biti u kontroliranim uvjetima, poput onih koje trebamo čuvati u beskiselinskim kutijama. U tom smislu, ali i što se tiče potrebnih ormara, nadležno ministarstvo nas prati i financijski podržava. Nažalost, kako smo ograničeni prostorom, ne možemo imati ni stalni postav, a naši posjetitelji, a posebno djeca, uopće nemaju dojam što sve ovdje imamo, a što bi vrijedilo pokazati. I kataloge sami radimo, sve fotografije su naše, snimljene na terenskim istraživanjima, a sami sve i grafički oblikujemo jer si ne možemo priuštiti vanjsku suradnju – kaže nam viši kustos Milat kroz smijeh dodajući kako je on, prije nego je ova zgrada postala njegovo radno mjesto, jednom tu bio na koncertu Nene Belana još u vrijeme kad je njegov najveći hit bio "Jagode i čokolada".
Josip Boban, viši kustos zadužen za morske zbirke otkriva nam kako ima barem još 2000 predmeta koji još nisu stigli na red za inventuru, tako da je službeni broj o građi i puno veći.
- Zadužen sam za više morskih zbirki o kojima vodim brigu, ali primjerice, imamo veliki broj ptica, a ornitologa nemamo. Naravno da brinemo i o njima, ali za kvalitetnije vođenje tih zbirki zaista bismo trebali imati stručnjaka specifičnog znanja, baš kao što je znanje svakoga od nas u timu. Djeca se prilikom posjeta iznenade kad im kažemo čega sve ovdje ima, a najveće oduševljenje nedavno je izazvalo otkriće da u hladnjaku imamo i krokodila – kaže nam viši kustos Boban pokazujući zbirke riba.
Prisjeća se i kako su za jednu izložbu kao konstrukciju iskoristili i šipku za plesačice iz nekadašnjega kluba. Obložili su je papirom oblikovavši ga da izgleda kao stalagmit.
Sanja Vrgoč, viša kustosica za malakološke zbirke, zbirke spužvi i koralja, nerijetko se, poput drugih kolega, kao što je muzejski savjetnik Bože Kokan, zadužen za entomološke zbirke, nađu i u ulozi edukatora i pedagoga u svakodnevnim radionicama jer u njihovome muzeju takvog radnog mjesta nema. No unatoč tome što svi rade sve, posvećenost i ljubav prema onome što rade može se osjetiti u svakoj njihovoj rečenici.
- Zalažemo se da nam Grad Split dodijeli neki adekvatan prostor na korištenje ili neka nam daju ovaj i osiguraju sredstva da se napravi projektna dokumentacija i da s tim možemo aplicirati na EU fondove kako bismo ga učinili prikladnim. U čestim sam kontaktima s gradonačelnikom, i za nas nema prostora osim izvan središta grada, a spominje se i nekakvo zemljište... Govori se i o tome da bi se gradila nova zgrada na novouređenom prostoru Žnjana, u koju bi se smjestili Prirodoslovni i Pomorski muzej, ali i akvarij. No za početak bi bilo dobro da se osigura nekakav depo kojim bismo se i mi, ali i druge ustanove u kulturi koje imaju problem sa skladištenjem građe, mogli služiti. Nažalost, sve ideje su zasad samo na razini ideja – zaključuje Bašić, koja za ovu važnu godišnjicu njihova muzeja priprema niz izložbi, predavanja i projekata kojim će javnosti predstaviti dio onoga što se skriva unutar zidova na Poljani kneza Trpimira, zidova nedostojnih blaga koje čuvaju.
Potražite novi broj magazina Express na svim kioscima