U moje vrime, dok sam bila dijete, pripreme za spravljanje soparnika trajale su nekoliko dana. Nije se soparnik pripremao tako često kao danas nego nekoliko puta godišnje, u doba velikih postova. Bio je hrana siromašnih, a u njegovoj pripremi ponajprije je do izražaja dolazilo umijeće domaćice da od samo jedne namirnice pripremi nešto ovako ukusno i prvenstveno da nahrani mnogobrojnu čeljad u kući. Jer tad je u svakoj kući bilo puno više ukućana, djece, a neimaština u kojoj je umijeće preživljavanja bilo doista umijeće osjećala se u svakom kantunu, rekla nam je nakon dočeka Nikolina Radmilo Pivčević kraj otvorenog ognjišta spremnog za još jedan soparnik u Gatima, u zaleđu Omiša, poznatijem kao Poljička Republika. Ova delicija danas je pod zaštitom UNESCO-a kao dio nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i nigdje se ne priprema osim u selima Poljičke Republike.