Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Dobio sam otkaz, moje dijete više neće moći ići na fakultet
Ova krizna situacija uzrokovana novim koronavirusom, a kod nekih i potresom, donijela nam je svima puno promjena, nemira i velikih izazova. Za većinu nas sve uloge, odnosi i aktivnosti prebacili su se i smjestili u jedan prostor – onaj u kojem živimo. Škola je jedan i veliki dio te priče pa je tako najednom u potpunosti prebačena u nekoliko kvadrata naših domova čime je za djecu, ali i roditelje, u srži prodrman i promijenjen cijeli jedan sustav i način svakodnevnog funkcioniranja ključan za zdrav razvoj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prilagodba na online učenje stoga ovisi o prilagodbi na sve druge promijenjene uvjete svakodnevnog funkcioniranja. Kokteli emocija i drugih reakcija koje su u nama izazvali ovi krizni (i traumatski događaji) se razlikuju i mogu biti preplavljujući i stoga je sasvim očekivano i razumljivo da je potrebno neko vrijeme za prilagodbu cijele obitelji na online školovanje, te u konačnici djetetovo što ugodnije i uspješnije snalaženje i funkcioniranje u ovoj novoj situaciji. Neki su tako možda već pronašli i uspostavili načine ili rutinu koja im odgovara, dok ih drugi još traže i to je sasvim u redu.
Pored toga, obitelji se međusobno razlikuju u svom sastavu, osobinama (npr. broju djece i njihovoj dobi), prirodi i kvaliteti odnosa, resursima kojima raspolažu te okolnostima u kojima žive, a to su sve faktori koji utječu na vrijeme i način prilagodbe koji stoga neće biti isti za svih.
Ovo je široka tema koja otvara brojna pitanja i izazove za djecu i roditelje, a mi ćemo vam na neka pokušati odgovoriti tako što ćemo ponuditi nekoliko smjernica za ono što možete učiniti i na što se potrebno usmjeriti kako biste podržali vaše dijete i pomogli mu da se što uspješnije prilagodi svakodnevnom online učenju.
Jedno je sigurno – da bi vaše dijete (kao i vi!) imalo priliku i kapacitet dobro funkcionirati, pa tako i snalaziti se u online učenju, trebaju mu biti zadovoljene fiziološke potrebe – osiguravanje urednog i dobrog sna, dostupnosti hrane i vode te briga o osnovnoj higijeni zato su preduvjet ili priprema za sve daljnje korake. Za početak se dobro zapitati jesmo li učinili sve što možemo kako bismo omogućili djetetu ugodnu i primjerenu okolinu, uvjete i opremu za učenje.
Uvođenje strukture i nekih pravila preporučljivo je osobito za mlađu djecu jer uspostavlja i podržava osjećaj sigurnosti i predvidivosti koji nam je trenutno svima barem raskliman. Konkretno, dobro je da djeca imaju svoj kutak za rad, neometan pristup TV-u u vrijeme kada se prikazuje nastava za njihov uzrast (laptopu za starije) i određeno barem jedno vrijeme u danu koje je rezervirano za učenje. Ovo u većini slučajeva zahtijeva i usklađivanje aktivnosti roditelja s djetetovim rasporedom, što može biti osobito izazovno za one koji imaju puno poziva i sastanaka u danu.
Pokušajte, primjerice, osigurati da u vrijeme kada dijete prati nastavu na tv-u radite aktivnosti koje su mirnije i tiše, ili obavite potrebne pozive u drugoj prostoriji, a usisavanje ostavite za pauze u učenju ili vrijeme nakon.
Mnogoj djeci će organiziranje vremena za učenje i praćenje napretka predstavljati najveći izazov jer je promjena najvećeg dijela njihova dosadašnjeg funkcioniranja nastupila naglo i bez prilike za pripremu. Pokušajte im pomoći u strukturiranju dana, a to uključuje planiranje vremena za učenje, ali i planiranje vremena za odmor. S mlađima je pritom potrebno biti direktivniji i jasniji u uputama i pravilima.
Možete zajednički izraditi raspored i odrediti nagrade (mogu biti simboličke) za odrađene zadatke i dogovoriti zajedničke aktivnosti za pauze i vrijeme nakon učenja. Na kraju vremena za učenje možete pitati dijete da vam ispriča što mu je bilo najzanimljivije ili dogovoriti da vas pita pitanja o onome što je taj dan učilo. To će ujedno biti prilika za druženje i bliskost i pokazivanje interesa za djetetova razmišljanja i doživljaje.
Starijima je više potrebno pružiti povjerenje i podršku te im dati do znanja da ste tu za njih ako im je potrebna pomoć u obliku savjeta i usmjeravanja. Oni su sada prikovani za ekrane više nego ikad, pa ih možete podržati u tome da brinu o svom tijelu, poticati ih na tjelesnu aktivnost i uzimanje kraćih pauza u učenju kada će se isključiti iz online svijeta, odmoriti oči i 'napuniti baterije' za novi val koncentriranja i učenja ili jednostavno odmoriti i uživati kada je vrijeme za učenje prošlo.
S druge strane, fizičko socijalno distanciranje znači i da će im nedostajati prijatelji, pa će se povećati potreba za provođenje dodatnog vremena na društvenim mrežama kako bi komunicirali s njima. Sada je vjerojatno vrijeme da granice koje za to inače postoje malo olabave, ali možete djecu potaknuti da više razgovaraju (videopozivi) nego što se dopisuju jer nam glas prijatelja i pogled na njih mogu pružiti svojevrsnu ‘opipljivost’ i time mogu umanjiti osjećaj izoliranosti i udaljenosti od drugih ljudi.
Neizvjesnost i nesigurnost istaknuta su obilježja situacije u kojoj se nalazimo, a jedan od načina na koji se svi (roditelji i djeca) pokušavamo nositi s njima je traženje informacija. Preporuka za odrasle je da za informiranje odrede što manji broj termina u kraćem trajanju (do pola sata) te da pritom biraju provjerene izvore informacija (HZJZ, WHO, upute Kriznog stožera).
To isto vrijedi za srednjoškolce, pa im možete pomoći u nošenju s tjeskobom i uznemirenjem tako da ih usmjerite na takvu praksu, što im ujedno pomaže u oslobađanju kapaciteta za učenje i druge aktivnosti.
Za mlađe ćete vi biti najvažniji izvor informacija i model u ponašanju pa pri objašnjavanju situacije i odgovaranju na pitanja o virusu prilagodite jezik njihovom uzrastu i također pokušajte smanjiti njihovu izloženost sadržajima koji su uznemirujući i im nisu prilagođeni. Važno je osluškivati, dopustiti i uvažiti djetetove osjećaje i reakcije (osobito strah), pokazati im da smo tu za njih i uz njih, te biti autentični, ali pritom što mirniji možemo pred njima.
Možemo im reći da ne znamo odgovore na neka (možda većinu) pitanja ili ne želimo sada razgovarati o nekoj temi (jer radimo ili smo umorni), možemo izraziti da nas je strah i da smo tužni, važno je da pokažemo djetetu da ga čujemo i volimo, i najčešće će za svih najblagotvorniji biti zagrljaj ili neka zabavna zajednička aktivnost.
Ovo razdoblje može biti posebno izazovno za obitelji s djecom koja imaju razvojnih i/ili intelektualnih poteškoća. Jedna od stvari na koje je potrebno obratiti pažnju je pružanje praktične pomoći u snalaženju s tehnologijom i kanalima za izvođenje nastave, što može biti izazovno i samim roditeljima. U tom slučaju možete se, i važno je, javiti stručnoj službi škole i zatražiti pomoć u onome u čemu vam je potrebna.
Za kraj se dobro prisjetiti da su međusobne razlike kod djece brojne barem koliko i sličnosti, i zato je važno osluškivati djecu i prilagoditi pristup njihovim osobinama i potrebama. Budimo nježni, strpljivi i topli prema sebi I njima i podsjetimo ih (i riječima) da ih volimo i da smo tu za njih najbolje što u trenutku možemo.
*Udruga roditelja Korak po korak stručnim člancima pomaže roditeljima da lakše prebrode krizu u kojoj smo se našli i oni i djeca te da djeci budu podrška u svladavanju svakodnevnih obaveza
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Online slikovnica koja će djeci objasniti situaciju s koronom
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom: