Prije nego umrem želim biti osuđen za piratstvo, prije nego umrem želim je još jednom zagrliti, prije nego umrem, želim u potpunosti biti ja - ovo su samo neke od poruka koje su ljudi ispisali na zidu napuštene zgrade u New Orleansu. Sve te dirljive ili smiješne poruke dio su projekta "Before I Die" ili "Prije nego umrem, želim..." koji je 2011. započela američka umjetnica Candy Chang. Željela je bolje upoznati svoje susjede, pružiti im osjećaj zajedništva i pritom spasiti stare zgrade koje su im nekad značile život. 

Razmišljala sam puno o smrti. Bila sam jako zahvalna na vremenu koje sam imala s njom i postalo mi je jasno koje su mi stvari bitne u životu. Borila sam da održim tu perspektivu u dnevnom životu jer u svakodnevnici je lako zaboraviti što vam je doista važno

- New Orleans ima jednu od najljepših arhitektura u svijetu, ali ujedno i najviše napuštenih zgrada na svijetu - istaknula je. 

No ipak, cijeli projekt potaknuo je jedan težak događaj u Candynom životu.

- 2009. izgubila sam nekoga koga volim. Zvala se Joan i bila je moja majka. Njena smrt bila je nagla i neočekivana. Razmišljala sam puno o smrti. Bila sam jako zahvalna na vremenu koje sam imala s njom i postalo mi je jasno koje su mi stvari bitne u životu. Borila sam da održim tu perspektivu u dnevnom životu jer je lako u svakodnevnici zaboraviti što vam je doista važno. I zato sam odlučila pretvoriti naše napuštene zgrade u velike ploče s natpisima "Prije nego umrem....". Već sljedećeg dana zid je bio potpuno ispisan - ispričala je Chang na svojoj prezentaciji međunarodne neprofitne organizacijeTED. 

Uz ploče je ostavila i krede, a ljudi su mogli bez osuđivanja i prisile napisati što žele. Time je htjela navesti i ostale da razmisle što im je zaista važno u životu i da shvate koliko je on zapravo krhak. Željela je da cijelo susjedstvo podijeli svoje nade, želje i strahove, i da ih to poveže - otkrila je. 

No njezino susjedstvo postalo je cijeli svijet. Projekt se pokazao toliko inspirativnim i dobrim da se proširio diljem SAD-a, na Veliku Britaniju, Kazahstan, Južnoafričku Republiku, Maleziju, Južnu Koreju, Kinu, Japan, Argentinu i Australiju. 

- Zajedno otkrivamo koliko moćan javni prostor može biti ako mu damo priliku da ima glas i podijelimo to jedni s drugima. Dvije najvrjednije stvari koje imamo su vrijeme i odnosi s drugim ljudima - zaključila je Candy.