Čukči su autohtoni narod sa Sjevera koji žive po zakonima levirata. To znači da ako obitelj ostane bez hranitelja, o njoj se treba brinuti brat ili drugi njegov najbliži rođak. To znači da je dužan oženiti se udovicom i usvojiti njezinu djecu.
No, to je samo jedan od bračnih običaja - oni su dugo bili uvjereni da je grupni brak sasvim normalna pojava pa su oženjeni muškarci razmjenjivali supruge s prijateljima i rođacima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Grupni brak su Čukči zvali - 'prijateljstvo po ženi' odnosno 'nevtumgit'. Time bi muškarci međusobno sklapali poseban ugovor, po kojemu je svatko svakome davao pravo na vlastitu suprugu. Potpisivanje ugovora je bio ritual koji je uključivao pomazanje krvlju te prinošenje žrtve.
U tako uređenom braku, odnosno zajednici, moglo je biti više parova. Glavni su uvjeti bili zasebno domaćinstvo, da nisu u srodstvu te približna dob. U tome nisu sudjelovali braća i sestre međusobno te ljudi različitih generacija. Poanta je da muževi i žene budu sličnih godina.
Bio je običaj da 'prijatelj po ženi' ode svome prijatelju u goste u njegovu nomadsku kuću te mu ostavi vlastitu ženu te uzme njegovu. Sa ženom svog prijatelja potom bi živio nekoliko mjeseci te nakon toga uglavnom vratio mužu, a nekad bi je i trajno zadržao.
Svi članovi te velike obitelji tretirali su se međusobno kao rođaci te su se brinuli, odgovarali jedni za druge, a djeca su smatrana braćom i sestrama. No, kad je o imovini bila riječ, djeca iz grupnog braka nisu imala pravo na nju. Imovina je, naime, bila odvojena, svaki je par imao vlastitu.
Čukči su dugo, sve do sredine 20. stoljeća, smatrali da taj bračni običaj ima svoje prednosti.
Opstanak i produženje roda bio je glavni je zadatak nomadskih zajednica. Čukči su bili prisiljeni opstati u vrlo surovim uvjetima, stoga je bilo lakše da su u većoj grupi u kojima si daju podršku na razne načine.
Rođenje svakog djeteta slavili su se velikim poštovanjem, a nije pritom bilo važno tko je točno roditelj. O djeci su se skrbili svi zajedno.
Ruski etnograf Konstantin Kuksin istaknuo je da je ovaj običaj dobar i kad je riječ o razmjeni robe u sjevernim klimatskim uvjetima. Naime, takav kolektivni brak nastojali su sklopiti predstavnici različitih poslova i obrta, primjerice ribolovci, uzgajivači sobova i slično. Na taj su način bili jači i samostalniji.
Etnografi su čak zapisali kako su Čukči nudili vlastitu ženu strancima na jednu noć u zamjenu za određene stvari (poput duhana ili ženskih ukrasa), ili jednostavno u znak prijateljstva. I pritom je strancima bilo neobično da se sama žena uopće nije bunila.
- Kod njih je shvaćanje obiteljskih veza vrlo jednostavno. Čukč dragom gostu ponudi svoju ženu i ode prošetati obalom za to vrijeme. Nemaju oni vlasnički odnos prema ženi ili mužu - objavio je list 'Poljarnaja zvezda' iz 1924. godine.
U odnose 'nevtumgit' htjeli su stupiti prije svega muškarci koji nisu imali mlađih srodnika po muškoj liniji, jer ako se njima nešto dogodi, njihove žene i djeca ostaju bez pokrovitelja i hranitelja. U tom smislu im je nevtumgit bio zamjena za instituciju levirata. Kada stupe u takve odnose, sigurni su da žena u svakom slučaju neće ostati sama s djecom usred tundre.
Još je jedan brak bio idealan za onaj grupni - parovi bez djece. Jer ako je muž taj koji ne može imati djecu, onda žena u grupnom braku ima šanse ostati u drugom stanju.
- Antakuova obitelj dugo nije imala djece. Tada su oni stupili u odnose nevtumgit s Antolinovom obitelji. U toj se zajednici rodio sin, a zatim je sam Antaku dobio još dvoje djece. Kada bi kod Antolina došao bilo koji Antakuov sin, ovaj ga je dočekivao kao vlastito dijete i bio je spreman dati mu svaku stvar koja se djetetu svidi. Da se iz takve zajednice nije rodilo nijedno dijete, onda ne bi bilo rodbinskih odnosa među tim obiteljima - objavili su povjesničari, piše Russia Beyond.
Malim se zajednicama i s gledišta genetike isplati stvaranje velikog broja novih kombinacija. U protivnom mali nomadski narodi, prisiljeni živjeti u izolaciji od ostatka svijeta, mogu patiti od genetskih problema.
A da bi se to izbjeglo, prvobitne su zajednice takvim miješanjem osiguravale veću raznovrsnost. Što su raznovrsniji parovi, šanse za zdravo i snažno potomstvo su veće. Iz tog su razloga Čukči i tuđincima rado nudili da s njima 'mijenjaju žene'.
Ovaj je običaj bio hit još krajem 19. stoljeća, no sredinom prošloga ta je vrsta zajednice nestala. Glavni razlog tome je taj što Čukči više nisu bili nomadi te su nekadašnje prednosti takve zajednice izgubile smisao.
Doprinos tome je, naravno, dala i sama globalizacija koja je općenito promijenila način života.