Mario Puškarić odrastao je kao sasvim normalan i zdrav dečko - obožavao je igrati nogomet, družiti se s prijateljima u parkovima voljenog zagrebačkog kvarta Španskog i najviše od svega, provoditi vrijeme sa svojom obitelji. Danas mu je nažalost ostalo samo ovo posljednje, dok ga majka i sestra hrane, presvlače...
Normalan život prekinut mu je u dobi od 17 godina, kad su se javile prve zdravstvene smetnje, koje su se poslije potvrdile u dijagnozi vrlo agresivnog oblika multiple skleroze.
Treninge nogometa i druženje s prijateljima zamijenio je šepanjem u četiri zida pa kolicima, a naposljetku i krevetom iz kojeg ne može ustati.
Dijagnoza mu je službeno potvrđena tek tri godine kasnije. Primio je eksperimentalnu terapiju citostaticima po preporuci tadašnjeg liječnika, inače onkološkim lijekom koji potiskuje imunitet kako bi se usporio tijek bolesti, a bio je i kandidat za liječenje matičnim stanicama. No kako mu se stanje pogoršalo nakon citostatika u dobi od samo 24 godine, terapije su prekinute te je tri godine proveo bez ikakve terapije.
I dalje nosi osmijeh na licu
To je nažalost rezultiralo daljnjim pogoršanjem njegove bolesti pa do 28 godine više nije mogao sjediti ni u kolicima, kao ni samostalno obavljati nuždu, higijenu i sve one minimalne, a tako važne stvari te je ostavljen na 24-satnu brigu majke, i same teško bolesne. Mariov je otac nažalost iznenada preminuo ove godine od srčanog udara, a koliko mogu pomažu i njegove sestre - Marina i Matea.
- Zbog slabog imuniteta i radikalnog propadanja mišića te stanja, liječnici su odbili davati mu drugu terapiju u strahu da ga to ne ubije. To je nas kao obitelj natjeralo da potražimo druga rješenja izvan hrvatskog zdravstvenog sustava, kako bismo mu pružili barem malo nade te mu olakšali život - ističu u obitelji.
Tko poznaje Maria zna da je on nevjerojatan - i 15 godina nakon dijagnoze te potpuno nepokretan i ovisan o tuđoj pomoći on se i dalje smije te širi radost i ohrabruje ljude oko sebe umjesto da to očekuje od drugih. Ipak, ono što ga najviše muči kao ponosnog mladića je to što ga drugi moraju hraniti, presvlačiti, prati...
Posljednja nada za Maria
- Nismo naivni, kao ni on te znamo da nema mogućnosti da se Mariu povrati zdravlje. No, postoje opcije koje mu mogu barem malo popraviti stanje, a njemu i nama bi značile sve - jer jedino što mu danas možemo dati je naša ljubav. Kako smo iscrpili sve mogućnosti našeg zdravstva, raznim konzultacijama i istraživanjima smo došli do bolnice u Frankfurtu koja nam nudi upravo to. Riječ je o programu s matičnim stanicama, koji traje 40 dana a košta 80.688 eura. On ne jamči da će Mario ustati, no posljednja nam je nada za njegov povratak u kolica, samostalno hranjenje i minimalne aktivnosti za sudjelovanje u svakodnevnom životu - kaže njegova starija sestra Marina.
Ne želimo izgubiti tu nadu i ne želimo izgubiti Maria - on je naš brat, sin, prijatelj, netko tko je unatoč svim preprekama pun želje za životom i stvaranjem novih uspomena. Svjesni smo težine današnjeg života, no i dobrote u srcima ljudi te želje da se pomogne onim potrebitima. Molimo vas da nam pomognete u akciji prikupljanja sredstava za njegovo liječenje, koje si nažalost sami ne možemo priuštiti. Svaka, pa i ona najmanja pomoć je dobrodošla, ističu iz obitelji.
- Hvala svima koji su dosad pomogli i koji će pomoći, svaki prilog je dobrodošao i cijenimo ga neizmjerno. Kad imate nekog koga volite i tko pred vama pati, cijenite svaku priliku poboljšati njegovo stanje. A to bi bilo nemoguće bez vaših donacija, stoga hvala vam od srca na njima i što dijelite Mariovu priču dalje - poručuje Marina Puškarić, koja je osnovala Facebook stranicu Pomozimo i pokrenula humanitarnu akciju prikupljanja sredstava za liječenje njenog brata.