Bez ikakvog jedriličarskog iskustva Marina Đukanović (42) preplovila je Atlantski ocean. Za to je, kaže, “kriv” njezin životni partner Saša Fegić, koji je 2014. kupio legendarnu jedrilicu HIR 3. Pomagala mu je oko obnove broda, nakon čega su se otisnuli u avanturu života....
POGLEDAJTE VIDEO:
Tim je brodom putopisac Mladen Šutej krajem 80-ih oplovio svijet, a tijekom te plovidbe Mario Saletto snimio je serijal “Jedrima oko svijeta“. Početkom 90-ih jedrilica je preživjela ratni Dubrovnik, nakon čega je propadala usidrena u Vrsaru. A onda ju je kupio Saša.
U Lošinju se 17. lipnja prošle godine ukrcalo pet članova posade i zajedno su plovili kroz Mediteran.
Na Kanarskim otocima obavili su djelomičnu smjenu posade, a nakon Zelenortskih otoka (Cabo Verde) trebalo ih je ostati troje do Cape Towna. No kako je ta etapa trebala trajati od 35 do 40 dana, i to na otvorenome moru, treći član posade morao je odustati zbog zdravlja.
- Tako smo Saša i ja ostali sami te nastavili prema Cape Townu - priča Marina.
Otprilike na pola puta pukao je vijak koji zateže prednju priponu, na kojoj se nalazi prednje jedro. Učvrstili su ga, ali su zaključili da ne bi bilo pametno nastaviti zbog rizika da pukne. Morali su skrenuti prema Brazilu, da poprave kvar.
- Okrenuli smo brod i prešli Atlantik - kaže Marina jednostavno, kao da je riječ o presjedanju s jednog tramvaja na drugi, a ne o plovidbi preko oceana.
Iako je bilo valova visokih i šest metara, nije bilo onih koji lome brod. Plovidba do Brazila trajala je 41 dan. U Salvadoru su proveli dva tjedna. Kad je kvar popravljen, trebalo se vratiti na originalnu rutu preko oceana. Taj drugi prelazak Atlantika, kaže, bio je još ugodniji, bez napora i stresa. Tih 45 dana posebno je uživala.
- Znala sam sjesti na palubu i samo gledati u nebo. Svemir je u tim trenucima bio toliko blizu. Ne bih ni osjetila da sjedim 45 minuta, nisam se pomaknula. Poseban doživljaj su zvijezde - svako malo jedna pada prema vama, a imate osjećaj da vi padate prema nebu i da ćete utonuti u prostranstvo - prisjeća se i dodaje kako čovjek u takvim uvjetima shvati koliko mu malo treba da bi bio sretan.
- Ima dana kad zbog ljuljanja ne možete ni oprati zube pa je neopisiva sreća kad drugi dan uspijete u tome i uživate u osjećaju svježine - priča.
Povratak u svakodnevicu, kad se krajem studenog iskrcala u Cape Townu i vratila u Zagreb, bio joj je šokantan.
Kako je još na povratku preko Atlantika počela zapisivati recepte, da bi Saši i ostatku muške posade olakšala snalaženje u kuhinji kad se iskrca, Marina ih danas sređuje i planira objavu brodske kuharice te sanja povratak na brod.
- Ekspedicija se oduljila zato što smo morali preko Atlantika i trajat će dulje nego što je planirano. Dečki sad plove oko Australije, gdje će prezimiti. U veljači 2020. trebali bi oploviti Rt Horn te se vratiti u Europu. Želja mi je da im se ove jeseni pridružim na Novom Zelandu i obiđem Veliki koraljni greben, te iduće godine od Buenos Airesa preko Atlantika zaplovim prema Europi - priča nadahnuto Marina.
Nosili 350 kilograma hrane
Isplovili smo s oko 350 kilograma hrane i oko 450 litara vode, iako smo imali i desalinizator. Na oceanu nije moguće svaki dan kuhati, ali smo svaki dan jeli unaprijed kuhano, pekli smo i kruh i kolače, kaže Marina, koja priprema brodsku kuharicu.
NEMOGUĆE IM JE ODOLJETI: Ovi horoskopski znakovi su najzgodniji i najviše seksi