Mnogo je tajanstvenih mjesta na svijetu. Neka od tih mjesta su mjesta misterioznih nastanaka, dok druga izgledaju kao optičke iluzije. Lokalne legende o progonima, izvanzemaljcima i mitskim bićima još uvijek okružuju neka od tih mjesta, od kojih su mnoga postala popularne turističke atrakcije, privlačeći posjetitelje svojim zbunjujućim ili uznemirujućim kvalitetama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dvorac Bran, Rumunjska
Smješten u podnožju Karpata, 30 kilometara od Brašova, dvorac Bran najveća je atrakcija južne Rumunjske, koju godišnje posjeti pola milijuna turista i obožavatelja vampira u potrazi za mitovima i legendama vezanim uz slavnog grofa Drakulu.
Drakulin dvorac sagrađen je u 14. stoljeću za obranu od otomanske invazije, a kasnije je služio kao granična kontrolna točka između Transilvanije i Vlaške.
Najpoznatijeg svjetskog vampira stvorio je irski pisac Bram Stoker u svom gotičkom horor romanu “Drakula” iz 1897. godine, a čovjek za kojeg se smatra da je poslužio kao uzor za Stokerovu kreaciju bio je Vlad III od Vlaške.
Poznatiji kao Vlad Probadač, ovaj grof u 15. je stoljeću vladao Vlaškom, srednjovjekovnom kneževinom u današnjoj južnoj Rumunjskoj, u doba kada je ta regija bila pod stalnim napadima otomanskih snaga. Vlad Probadač svoj je nadimak dobio zbog običaja da zarobljene Turke i ostale protivnike pogubljuje tako što ih nabada na drveni kolac.
Jezero Kawah Ijen
Kawah Ijen je indonezijski vulkan koji ima najveće kiselo jezero na svijetu i unatoč svojoj prekrasnoj tirkiznoj i privlačnoj boji, najbolje ga je kloniti se. Voda nije samo opasna, već je cijelo područje otrovno zbog prisutnosti plina. U blizini se nalazi rudnik sumpora koji se često zapali kad dođe u kontakt sa zrakom, dajući život lijepom, ali nepristupačnom svjetlosnom showu.
Moeraki Boulders
Velike kuglaste gromade sive boje, nalaze se pojedinačno ili grupirano na pješčanoj plaži Koekohe na istočnoj obali Južnog novozelandskog otoka. Gromade Moeraki su formirane na dnu mora od sedimentnih naslaga, na sličan način kako biser nastane oko čestice pijeska u školjki. Građeni su od zacementiranog blata, mulja i gline, a na površinu su dospjeli erozijom obale. Neobični “kameni” su teški i do nekoliko tona. Turisti ih dolaze vidjeti i organizirano autobusima.
Māori legenda nalaže da su to ostaci hrane i košara koje su isplivale na obalu s olupine kanua koji je neke od njihovih predaka prenio na otoke.
Rakotzbrücke ili Vražji most
Izgrađen u 19. stoljeću, ovaj most koristi mirnu vodu pod sobom kao zrcalo. Promatrajući prizor izdaleka čini se kao da most i njegov odraz tvore savršen krug. Početak i kraj mosta napravljeni su od tamnog kamena koji ima oblik bazaltnih stupova pa je cjelokupni dojam pomalo mračan i mističan. Zbog sumnjivo dobrog izgleda praznovjerni stanovnici nisu mogli vjerovati da ga je izgradio čovjek. Otuda lijepom mostu vragolasto ime, no to ionako nije bila tako neobična praksa u srednjem vijeku. Česte su narodne priče o lijepim mostovima koje je izgradila mračna sila u zamjenu za život prvog pješaka koji ga prijeđe.
Otok lutaka
Južno od glavnog grada Meksika, između kanala Xochimico nalazi se mjesto s tužnom pričom i nikad nije imalo namjeru biti turističko odredište. Zove se Isla de las Munecas - Otok lutaka. Zapravo je riječ o jezeru nedaleko glavnog meksičkog grada Ciudad de Mexica, a otok je zapravo poluotok u sklopu eko-parka. Posvećena je izgubljenoj duši siromašne djevojčice koja je prerano izgubila život u čudnim okolnostima.
Područje je nastanjeno s tisućama ljudi, ali ovaj mali otok je dom stotinama lutaka koje vise s drveća i djeluju zastrašujuće jer su im iskopane oči, otkinuti udovi i iščupane glave. Kaže se da je prije mnogo godina na ovom otoku pronađeno tijelo djevojke koja se utopila pod nerazjašnjenim okolnostima, a lutke su opsjednute njezinim duhom. Lokalna legenda kaže da lutke okreću glave, pokreću udove, pa čak i otvaraju oči. Neki svjedoci tvrde da su čuli da lutke međusobno razgovaraju šaptom, dok drugi koji su plovili brodom oko otoka, tvrde da su ih lutke mamile da stupe na otok.
Abrahamovo jezero
Na rijeci Sjeverni Saskatchewan u kanadskoj Alberti, korporacija TransAlta započela je izgradnju brane Bighorn 1972. godine, stvarajući zajedno s njom Abraham Lake, najveće umjetno jezero u Alberti. Iako je umjetno, Abrahamovo jezero još uvijek podsjeća na druga ledenjačka jezera u regiji, s prepoznatljivom tirkiznom vodom koja je uzrokovana sedimentima glacijalne erozije koja ulazi u jezero, što mu daje jedinstvenu boju.
Glavna atrakcija Abrahamovog jezera je tijekom zimskih mjeseci, kada se mjehurići metana zarobe ispod površine jezera i zalede se, stvarajući kristalne formacije ispod površine. Ljepota ovih prirodnih formacija privukla je mnoštvo amaterskih fotografa u to područje nadajući se da će zabilježiti zapanjujući krajolik.
Misteriozna kuća Winchester
Kad je William Winchester preminuo 1881. godine, svojoj supruzi Sarah Winchester ostavio je ogromno bogatstvo na raspolaganju. S naslijeđenih 20 milijuna dolara, ona je odlučila izgraditi ogromnu kuću na 65 hektara na području Santa Clare, u Kaliforniji.
Budući da je bila sama i bez djece, Sarah je postala depresivna nakon smrti muža, a bol je odlučila zatomiti baveći se izgradnjom svoje ogromne palače.
No, pritom nije bila psihički najstabilnija, pa je planove o gradnji mijenjala svakodnevno, izluđujući građevinske radnike. Ipak, budući da su bili vrlo dobro plaćeni, nije im preostalo ništa drugo nego je slušati.
Vjerovala je da je progonjena dušama onih koji su ubijeni puškom Winchester te da će ostati živa dokle god bude gradila svoju kuću. Stoga je neprekidno radila na kući, vjerujući da će ju, ako prestane, duhovi ubijenih progoniti i na kraju ubiti. Na koncu je kuću gradila punih 38 godina.
Naposljetku je sagrađeno zdanje imalo 300 soba na čak 7 katova, 13 kupaonica, dvije balske dvorane, 6 kuhinja, 47 kamina, 2 podruma i 3 dizala. Misterije koje okružuju Sarah i njena ekscentrična vjerovanja učinila su da se kuća i dalje smatra ukletom.
Ona nije unajmila arhitekta kako bi dizajnirao kuću, već je navodno bila u dosluhu s duhovima - koje je kontaktirala pomoću table. Oni su joj navodno davali instrukcije i upute, zbog čega su se planovi i toliko mijenjali.
Krški izvor Fosse Dionne
Kelti su ga smatrali svetim izvorom, a Francuzi su ga 1700-ih godina ogradili kružnom kamenom strukturom i koristili kao javnu praonicu. Dok su ljudi prali svoje rublje u Fosse Dionneu počeli su razmišljati o tome koliko je dubok, što se nalazi na dnu i gdje započinje.
Iako je provedeno nekoliko istraživanja, odgovor na ta pitanja nije poznat niti danas. Štoviše, priča o Fosse Dionneu smatra se jednom od najvećih misterija.
Pretpostavlja se da se voda izlijeva iz prirodnog izvora koji potječe negdje u planinskom masivu Morvan, ali zbog uskih prolaza koji se sužavaju što je jama dublja, to nikad nije potvrđeno.