Američki komičar Groucho Marx jednom se našalio: 'Sve što ne možete napraviti u krevetu nije ni vrijedno rada.' Pomisliti ćete možda, da je mislio na spavanje i seks, ali zapravo je skroz suprotno. U prošlosti ljudi su skoro pa sve radili iz udobnosti kreveta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Priče o radu iz kreveta stare su gotovo 77 tisuća godina. Tada su, prema arheologu Lynnu Wadleyu, naši rani afrički preci počeli spavati u udubinama iskopanim iz poda špilja. To su bili jedni od prvih kreveta, kako kaže on. Omotali su se travama koje su odbijale kukce kako bi izbjegli ustrajne i dosadne stjenice.
Danas spavamo u spavaćim sobama, većinom s zatvorenim vratima. To je naše područje privatnosti. U svoj krevet ne puštamo baš svakoga. No ono što sad radimo u krevetu i ono za što nam sada služi krevet, u prošlosti nije bilo ni približno tako.
Struktura kreveta ostala je izuzetno dosljedna ovima danas. Podignuti okviri s madracima koristili su se na Malti i u Egiptu 3000 godina prije Krista, Što znači da ih ljudi koriste više od 5000 godina.
Rani egipatski kreveti bili su tek nešto više od pravokutnih drvenih okvira s nogama. Gornji kraj često je bio okrenut prema gore. Trava, sijeno i slama trpali su se u vreće te su stoljećima služile kao madrac.
Ali jedna stvar koja se promijenila je ta tko spava u krevetu. Većinu ljudske povijesti ljudi su spavali u istom krevetu sa svojim prijateljima, strancima i slično.
Samuel Pepys koji je u 17. stoljeću pisao dnevnike često je spavao s svojim muškim prijateljima i ocjenjivao je njihove vještine razgovora. Jedan od najdražih bio mu je 'veseli gospodin Creed', koji mu je navodno bio izvrsno društvo.
U rujnu 1776. John Adams i Benjamin Franklin dijelili su zajedno krevet u gostionici New Jersey sa samo jednim malim prozorom. Adams ga je držao zatvorenim, ali Franklin je želio da se otvori, žaleći se da će se ugušiti bez svježeg zraka.
Putnici su često spavali s nepoznatim ljudima. U Kini i Mongoliji također, spavalo se s turistima te su zajedno prikupljali posteljinu.
Engleski pjesnik iz 16. stoljeća Andrew Buckley požalio se na one koji su mu se u krevetu 'koprcali i blebetali', a kako je on rekao, bilo je i onih koji su dolazili pijani u krevet.
Veliki krevet u kojem su spavale 52 osobe
Treba spomenuti i čuveni 'Veliki krevet'. To je bio masivan krevet koji se nalazio u jednoj gostionici u malom gradu u Engleskoj. Sačinjen od bogato ukrašenog hrasta iz 1590. godine, krevet s četiri stupa otprilike je bio veličine dva moderna bračna kreveta. Govori se kako su 26 mesara i njihove supruge, ukupno 52 osobe, provele noć u Velikom krevetu 1689. godine.
U to vrijeme krevet su dijelili oni radničke klase, dok su kraljevske obitelji često spavale same ili sa supružnikom. Ali njihove spavaće sobe nisu bile toliko privatne.
Nakon kraljevskog vjenčanja, često su supružnici morali voditi ljubav ispred mnogih sudionika. Nakon svečane gozbe, mladenku bi njezine djeveruše svukle i stavile u krevet. Tada bi mladoženja stigao u košulji, ponekad u pratnji glazbenika. Potom su se navukle zavjese, no gosti nisu htjeli otići dok nisu vidjeli kako se gole noge para dodiruju ili dok ne začuju zvukove koji bi im ukazali da par vodi ljubav. Sljedećeg jutra kao dokaz seksa morali su pokazati posteljinu.
Zašto imati ured ako možete vladati iz svog kreveta? Svako jutro, Francuski Luj XIV sjedio bi u svom krevetu, poduprt jastucima i predsjedavao složenim okupljanjima. Iz udobnosti vlastitog kreveta sastavljao je naredbe i savjetovao se s visokim dužnosnicima.
Od javnog do privatnog
Tijekom 19. stoljeća kreveti i spavaće sobe postupno postaju privatne sfere. Glavni poticaj bila je brza urbanizacija tijekom industrijske revolucije. U gradovima su izgrađene kompaktne kuće u nizu s malim sobama, svaka s određenom namjenom.
Viktorijansko doba bilo je pobožno doba, a evanđeosko kršćanstvo bilo je rašireno do 1830-ih. Stavljao se veliki naglasak na brak, čistoću, obitelj i vezu roditelja i djeteta. Krevet se više nije mogao dijeliti s bilo kim. Do 1875. godine časopis Architect objavio je esej izjavljujući da je spavaća soba koja se koristi za bilo što drugo, osim za spavanje, nezdrava i nemoralna.
Odvojene spavaće sobe za odrasle i djecu postale su uobičajene kod bogatih obitelji iz 19. stoljeća. Čak su ponekad i muževi i žene imale odvojene spavaće sobe povezane vratima, a svako od njih je imao i svoju vlastitu svlačionicu.
U to vrijeme počele su izlaziti i knjige koje su savjetovale viktorijanske domaćice kako da urede spavaće sobe.
Danas se spavaće sobe još uvijek smatraju utočištima - umirujućim mjestom za odmor od svakodnevnih obaveza, piše Ancient Origins.