Možda se pitaš kakva je ovo tema ili misliš da je to tema za uski krug samo onih žena koje imaju kćeri. Nikako. I svi muškarci imaju majke koje su nečije kćeri. Od svih rodbinskih odnosa izabrala sam ovaj kao posebno zanimljiv. Nakon dojenačke dobi i ranog djetinjstva dođe vrijeme kad se majka i kći počinju pomalo razdvajati, iako je odvajanje normalno i prirodno, katkad ga zbog prijašnje bliskosti majka i kći teško podnose. Ako je ta veza bila prečvrsta, ako u njoj nije bilo mjesta ni za koga drugoga i ni za što drugo, odvajanje je sporije i teže.

Djevojčica odrasta i osamostaljuje se

Majke koje su svoju materinsku sreću još u prvoj godini dijelile s kćerinim ocem, svojom majkom ili svekrvom, s drugom svojom djecom ili još nekim članom obitelji, lakše podnose početak odvajanja djeteta. To vrijedi i za majku i za kćer. No neke su majke sve svoje interese usmjerile na kćer, zanemarile svoj brak, prijatelje, posao, svoj hobi i pretvorile se u dvadesetčetverosatnu majku. Međutim, promjene u ponašanju kćeri za vrijeme odrastanja postaju vidljive iz dana u dan. U njihov dotadašnji često skladan odnos, počinju ulaziti druge osobe. Vanjski su utjecaji kompatibilni ili se „tuku“ s onim što bi majka htjela. Majka osjeća da gubi moć i utjecaj, ali to ne razumije do kraja. Počinje se buniti protiv ljudi koji nose i nameću te vanjske utjecaje – što je loše. Ili počinje surađivati s nositeljima vanjskih utjecaja – što je dobro. Posebna su priča prijatelji i prijateljice naše male curice. Više pročitaj OVDJE.