Prije manje od mjesec dana trogodišnjeg je dječaka u Imotskom, dok se igrao u dvorištu, za ruku ugrizao poskok. Dječak je hospitaliziran u KBC-u Split, u Klinici za infektologiju, gdje je dobio protuotrov. Liječnici su mu uspješno napravili i dekompresiju mišića podlaktice jer je postojala opasnost da dječak izgubi ruku.
Upravo je poskok (lat. Vipera ammodytes), upozoravaju stručnjaci, ne samo najotrovnija od svih zmija koje obitavaju na ovim prostorima, već i najotrovnija životinja u Hrvatskoj. Druga je na listi najotrovnijih životinja zmija riđovka, treća je zmija planinski žutokrug, četvrti je pauk crna udovica, a peta riba pauk.
Poskok
Za razliku od riđovke, poskok u tijelo žrtve ubrizgava puno više otrova, a i sam je sastav njegovog otrova malo drugačiji od otrova riđovke. I jedan i drugi otrov sadržavaju komponente neurotoksina, koji djeluju na živčani sustav i dovode do smetnji živčanog sustava, i tkivnih toksina koji djeluju na raspadanje tkiva, a iz razloga što zmija na taj način plijen probavlja i prije no što ga proguta, pojašnjava biolog Patrik Krstinić, zaposlen kao stručni suradnik za zaštitu mora u svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode WWF Adria.
Iako ga primarno zanima biologija mora, Krstinić se tijekom studija i dosadašnje karijere puno bavio i vodozemcima i gmazovima. Još kao student sudjelovao je u nekoliko projekata, a u sklopu kojih su se proučavali i poskoci.
Zmiju poskok možemo prepoznati po karakterističnim crnim ili smeđe-crnim šarama na leđima, trokutastoj plosnatoj glavi, okomitoj zjenici i roščiću na vrhu nosa. No, ako nemate istrenirano oko teško ćete ga prepoznati jer je kao i većina životinja prilagodljiv okolišu.
Poskoci najviše vole suha osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja. Najčešće obitavaju u Dalmaciji, gdje se događa i najviše ugriza, no ima ih i na Medvednici. Zanimljiv je podatak da su poskoci koji obitavaju na zagrebačkom području po jačini otrova opasniji od onih dalmatinskih.
Odrasli poskok u prosjeku naraste od 60 do 80 centimetara, ali mogu biti i duži od metra. Mužjaci su sivkasti i tijelo im je duže od tijela ženki koje su uglavnom smeđe, sivosmeđe ili crveno-smeđe boje.
Iz svog staništa poskok najčešće izlazi početkom travnja, a na zimovanje odlazi u jesen. Tijekom zime poskoci žive od zaliha koje su nagomilali tijekom ljeta, pa kad izađu iz skrovišta vrlo su tromi i mršavi, ali i gladni.
Tijelo poskoka zapravo je relativno debelo, što znači da je riječ o sporijoj životinji koja, suprotno od onoga što govori njezino ime, ne može skočiti.
Potpuni je nonsens da poskoci skaču jer oni nemaju dovoljnu mišićnu snagu za skok, objašnjava Patrik Krstinić.
Dodaje kako većina imena koje su ljudi davali opasnim zmijama potiču iz narodnih mitskih predaja. U ovom slučaju ljudi su najvjerojatnije zaključili da zmija poskok skače iz razloga što se on u potrazi za pticama, koje su uz miševe, guštere i druge zmije njihova osnovna hrana, penje na nisko grmlje i drveće. Vjerojatno je poskok s nekog grma ili grane pao na ljude dok su šetali pa su zaključili kako je riječ o zmiji koja skače.
Kao i većina životinja, i poskoci su bezopasni ako ih ne ugrožavate. Drugim riječima, poskok će vas ugristi samo onda kada ga “stjerate u kut”.
Poskok će vas ugristi ako mu dođete u neposrednu blizinu te ako ga pritisnete ili nagazite. Ljudi obično ne znaju da se poskok voli sklupčati i na raslinju pa kad idu, primjerice, u berbu šparoga, gledaju samo dolje ispod sebe umjesto da gledaju i u grmlje koje se nalazi u ravnini njihove glave. A ako poskoku dođete na udaljenost na kojoj vas on može dotaknuti kada se ispruži, sigurno će vas ugristi. Upravo su to posebno opasne situacije, jer vas može ugristi za lice ili za vrat, što je najgora solucija, pojašnjava biolog Patrik Krstinić.
Iako je poskok najotrovnija životinja njegov otrov u pravilu nije smrtonosan za ljude. Zbog količine otrova na masu tijela najugroženija su djeca i bebe, pa na njih u prirodi treba posebno paziti. Prije desetka godina u Splitu je poskok za bradu ugrizao bebu staru mjesec i pol dana. Ugriz je, nažalost, za bebu bio smrtonosan.
Za odrasle ljude najgori su simptomi obično lokalno oticanje i nekroze tkiva, ovisno o količini otrova. To mogu biti ružne otvorene rane, oticanja cijele ruke ili nekog drugog ekstremiteta. Tkivni toksini djeluju i na krv. Te su komponente otrova hemotoksične pa dovode do zgrušavanja krvi odnosno koagulacije krvnih stanica. Posljedica je začepljenje krvnih žila, što dovodi do dodatnog oticanja. U najtežim situacijama posljedice mogu biti i amputacije ekstremiteta koji su najčešće mjesto ugriza.
Riđovka
Riđovka (lat.Vipera berus) je druga najotrovnija životinja u Hrvatskoj i jedina otrovnica u RH koja nije zaštićena. Ni otrov riđovke nije smrtonosan za ljude, no ugriz li vas ova zmija osjećat ćete snažnu bol. Na mjestu ugriza javljaju se otekline, a moguće su i mučnine te povraćanja.
Iako neki stručnjaci tvrde da je otrov riđovke puno snažniji od otrova poskoka, odnosno da je upravo njezin otrov najjači, biolog Krstinić kaže kako je razlika u tome što je količina otrova koji riđovka ubrizga kad se brani bitno manja u odnosu na onu koju ubrizga poskok. U većini slučajeva, ističe naš sugovornik, simptomi su kod ugriza vrlo slični simptomima koji se javljaju nakon ugriza poskoka, s tim što su kod ugriza riđovke nešto izraženiji nervni simptomi, dok su kod poskoka više naglašene nekroze tkiva. Uz to, ugriza je riđovke puno manje od ugriza poskoka.
Riđovku ćemo prepoznati po trokutastoj glavi i ravnim zjenicama. Za razliku od poskoka, ona je dobar plivač pa je najčešće nalazimo na močvarnim područjima. Riđovke danju najčešće odmaraju, a aktivne su noću kada love žabe, guštere i ptice.
Planinski žutokrug
U zmije iz porodice ljutica spada i planinski žutokrug (lat. Vipera ursinii), treća najotrovnija životinja u Hrvatskoj. Planinski žutokrug najmanja je od svih otrovnih zmija, a osim po dužini od riđovke se razlikuje i po izgledu glave te izgledu ljuski. Kao što joj i samo ime govori, ova zmija najčešće obitava u planinskim područjima, na visinama iznad 1000 metara. Slovi za vrlo živčanu zmiju koja rado ugriza. Najčešće se hrani skakavcima, a za razliku od poskoka i riđovke plijen nerijetko guta živ, bez da ga otruje.
Naziv roda Vipera u kojem se nalaze sve tri zmije potiče od latinskih riječi Vivus (živ) i pario (rađati), a nadjenut im je iz razloga što zmije iz ove porodice ne liježu jaja već kote žive mlade.
Crna udovica
- Poznaješ li šarenog pauka, manjeg od pola obola, od čijeg ujeda čovjek može sići s uma - ovim je riječima još grčki filozof Sokrat opisao posljedice ugriza crne udovice, najotrovnijeg pauka na svijetu. Ime je dobio iz razloga što ženka pauka poždere svog mužjaka nakon parenja, ili on naprosto umre od seksualne iscrpljenosti, pa ostaju samo ženke, udovice.
U Hrvatskoj crnih udovica ima dosta uzduž jadranske obale i u Istri. Ni ugriz ovog pauka nije smrtonosan, ali njegov otrov za čovjeka može biti neugodniji od otrova zmije.
Otrov udovice po jačini je znatno jači i od otrova kobre. Velik dio tog otrova je nervni toksin koji djeluje na ubrzavanje živčanog sustava, pa kao posljedica dolazi do povišenja krvnog tlaka, lučenja tekućine sa svih sluznica, nekih ekstremnih situacija anksioznosti, grčenja svih mišića, pretjeranog znojenja, proljeva... Ugriz ovog zanimljivog ženskog pauka kod muškaraca može dovesti i do vrlo bolne trajne erekcije (prijapizma) koja može trajati i do 48 sati.
Udovica je vrlo karakterističan pauk i jako ga je teško zamijeniti s bilo kojim drugim. Duga je najviše 18 milimetara, baršunasto je crne boje s crvenim krugovima na leđima, a njezin je zadak veličine nokta na palcu. Ova vrsta pauka gotovo nikad ne napušta svoje gnijezdo, a čovjeka napada samo onda kad se osjeti ugrožena u svom staništu. Za razliku od australskih crnih udovica, ove u našim krajevima ne žive u urbanim područjima, već isključivo u prirodi.
Ubodi crne udovice najčešće se događaju prilikom poljoprivrednih radova, a sve iz razloga što ljudi sami pauka doslovno pritisnu na kožu i onda ih on ugrize.
Biolog Krstinić kaže kako nas crna udovica, kada bismo je pustili da slobodno hoda po našem tijelu, a da se pritom ne osjeća ugroženo, sigurno ne bi ugrizla.
Riba pauk
Za razliku od četiri kopnene, peta najotrovnija životinja u Hrvatskoj – riba pauk - obitava u moru. Zanimljivo je da je riba pauk jestiva riba, a njezino se meso preporučuje kod oporavka bolesnika.
No, njezin je otrov vrlo jak. Prema riječima biologa Krstinića uspoređuju ga čak i s jačinom otrova riđovke.
Sav otrov nalazi se u prednje četiri od sedam bodlji povezanih crnom kožicom na leđnoj peraji te jednom bodljom na škržnim poklopcima. Kad dođe do uboda kožna se opna raspukne, a vrlo jaka i neugodna bol od uboda, budući da se i ovdje radi o nervnom otrovu, širi se tijelom. Bol najčešće kreće od ruke (mjesta uboda) i od tamo se širi prema vratu, a neki kažu i po trupu, pojašnjava Krstinić.
Dodaje kako se većina otrova morskih životinja mogu uništiti visokim temperaturama pa mjesto uboda treba što prije spaliti žarom cigarete, zaroniti u što topliju vodu ili prisloniti na ispuh motora.
Nakon toga, kao i kod uboda ostalih otrovnica, važno je potražiti liječničku pomoć.
Iako su potencijalno opasne za ljude, sve navedene životinje vrlo su korisne i važne za funkcioniranje eko sustava. Zaštićene životinje, u koje spadaju poskok i planinski žutokrug, strogo je zabranjeno namjerno hvatati ili ubijati, pa čak i uznemiravati, posebice u vrijeme razmnožavanja. No, i crne su udovice, primjerice, vrlo važne. Budući da se hrane skakavcima i drugim kukcima štetnicima u poljoprivredi, one čuvaju naše usjeve pa bi odluka o njihovom eventualnom istrebljenju mogla imati negativne posljedice na poljoprivredu.