Pesah ili Pasha proljetni je židovski blagdan koji slavi izlazak predaka iz egipatskog ropstva. Traje tjedan dana, i odriče se kvasnoga kruha te sve završava sederom - posebnom večerom.
Zanimljivo je da je vremenski blizu, ili se poklapa s kršćanskim blagdanom Uskrsom, kojem također prethode određeni rituali i važni dani (veliki četvrtak, veliki petak itd). Na veliki se četvrtak prisjećamo još jedne seder večere, a to je Isusova posljednja večera.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ovi blagdani, piše The Atlantic, imaju jako puno toga zajedničkog. Dijele teme oslobađanja i trijumfa, kupuje se puno jaja i oba su bila (i ostala) važna za Isusa. Nekih se godina poklapaju, kao ove godine. Pesah je krenuo 19. travnja dok Uskrs pada na 21. travnja, nedjelju. I to sve ima smisla. U Bibliji se egzistencijalistička drama Uskrsa zbiva u doba Pesaha. No, usprkos tome, 15 posto vremena dva su blagdana "udaljena" po čak mjesec dana.
Prvi razlog tome je neusklađenost kršćanskog i židovskog kalendara. Oba blagdana moraju pasti na, ili oko, punog mjeseca na proljeće. Pesah uvijek kreće na 15. dan hebrejskog mjeseca nisana. S obzirom na to da je kalendar povezan s lunarnim ciklusom, 15. dan nisana je uvijek pun mjesec.
Rani su kršćani koristili taj kalendar u "staro doba". No, prvi nicejski sabor 325. godine u Niceji u Bitiniji (današnja Turska) odlučio se za svoj vlastiti datum za Uskrs, nevezan uz Židove. Danas većina zajednica slavi Uskrs prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca poslije 21. ožujka. No 15 posto vremena to, i nisanov puni mjesec se ne poklapaju.
A u pozadini toga je jedan čisto astronomski fenomen. Lunarna godina nije iste duljine kao solarna godina, tj. ništa ne traje točno kao solarna godina jer nisu sve solarne godine iste.
"Hebrejski kalendar koristi lunarne mjesece, a oni su oko 29 ili 30 dana, i tako 12 puta dok ne dobijete broj 354. Ali to je 11 dana prekratko, do solarne godine koja je, okvirno, 365.2425 dana", kaže Benjamin Dreyfus, fizičar.
Židovi to rješavaju tako da periodično dodaju "ekstra" mjesec kalendaru.
"Ispada tako da tijekom 19 godina to sve zajedno bude dužine skoro solarne godine", rekao je Dreyfus. - Ali to ne funkcionira savršeno. Židovski kalendar lebdi oko jedan dan kasnije svakih 200 godina, a do sada nema mehanizma koji bi to mogao ispraviti."
To također znači da tri puta u 19-godišnjem ciklusu Pesah pada mjesec dana kasnije od Uskrsa. A "rupa" sporo i raste.
"Za nekih 6.000 godina bit će potpuno nesinkronizirani ako se na neki način ne ispravi židovski kalendar. No, u židovskom svijetu nema autoriteta, poput pape, da se to učini", kaže Dreyfus.
Sad nam ostaju još julijanski i gregorijanski kalendari. Po gregorijanskom slave katolici i većina protestanata, a ortodoksni slave po julijanskom kalendaru i ove godine Uskrs im pada na 28. travanj.
I gregorijanski kalendar tu i tamo treba ručno "naštimati". Samo što to danas više ne rade sveti ljudi već fizičari koji su u stanju prepoznati koliko je solarna godina sekundi dulja ili kraća.
Zanimljivo je da iako na veliki četvrtak slavimo (de facto) židovski seder, Pesah nikada ne može pasti na četvrtak, kalendar je "naštiman" tako da može pasti na određene dane, ali ne četvrtak, jer bi onda previše "pogurao" Roš Hašanu i/ili Jom Kipur.