Meghan Markle predstavlja popriličnu prekretnicu u tradicionalnom životu konzervativne kraljevske obitelji - žena miješane rase modernizirala je britansku monarhiju razbivši mitove o majčinstvu nakon 35-e, usredotočila se na veću ulogu žena i pokazala da nema tog autoriteta koji će se ispriječiti njenim odlukama, kao i onima njene obitelji koju čini s princom Harryjem i njihovim djetetom.
Napuštanje kraljevskog života te odluka o selidbi na drugi kontinent zaprepastila je mnoge, no Meghan i Harry tim su primjerom demonstrirali koliko je važno pobrinuti se za vlastito mentalno zdravlje i dobrobit, čak i ako se to protivi željama šire obitelji.
Ono što slavni par prolazi nije rijetkost - većina se ljudi u životu suočava s odlukama koje mogu razbiti granice obiteljske dinamike i želja. Postavljanje tih jasnih granica, zauzimanje za sebe i izgovaranje onog što nije ugodno reći niti će biti dobro prihvaćeno nije najljepša stvar na svijetu, ali nekad je nužna.
Zašto nam trebaju granice
Kada smo mladi, naši roditelji ili staratelji manje-više upravljaju našim životima. Oni odlučuju, a na nama da je da se vodimo za tim odlukama. No kako se razvijamo i sve više uklapamo u svijet, počinjemo otkrivati da imamo vlastite želje koje želimo ostvariti. Budući da cijeli život učimo nešto novo o sebi i prioriteti nam se mijenjaju, tako se granice mogu pomicati ili potpuno razbijati, piše Huffington Post.
Tako su za princa Harryja samim njegovim rođenjem na dvoru njegova mladost, odgoj, školovanje pa i ostatak života bili unaprijed određeni, a Meghan je pristankom na udaju za njega "potpisala" istu sudbinu. Ili ipak nije?
Naime, u dokumentarcu "Harry & Meghan: An African Journey" prikazanom na britanskoj televiziji, Harry je potvrdio razdor između njega i brata Williama te je rekao kako ga bljeskovi fotografa vraćaju natrag u najgore trenutke života njegove majke.
U istoj je emisiji Meghan priznala da su je prijatelji prije braka upozorili da se ne udaje za svog supruga, kojeg od milja zove samo "H", jer će joj tabloidi uništiti život. Sa suzama u očima rekla je kako "nije baš dobro" te da oni koji joj zavide na njenoj poziciji, slavi i bogatstvu nemaju pojma, jer "trava nije uvijek zelenija kod susjeda".
Emocionalna Meghan: "Ne znam ukočiti usnicu kao Britanci"
Princ Harry i ja samo "preživljavamo" intenzivnu medijsku pažnju i pomno proučavanje kojem smo izloženi, rekla je Meghan Markle. Vojvotkinja od Sussexa ispričala je o nepodnošljivom životu u središtu pozornosti, rekavši da 'nije imala pojma' o borbama s kojima će se suočiti kao član kraljevske obitelji.
Otkrila je da su je prijatelji upozorili da se ne uda za Harryja jer će medijski fokus 'uništiti njen život', priznajući da se od vjenčanja i tijekom trudnoće osjećala 'ranjivo'.
Princ Harry, koji je rekao da se njegova supruga suočila s 'neumoljivom propagandom', također je ispričao o teretu pritiska koji osjeća dok pokušava 'zaštititi' svoju obitelj od neželjene medijske pažnje, jer ne želi 'ponavljanje prošlosti'.
Kakva je to kraljevska budućnost koju bračni par za sebe želi, pitanje je koje si svi postavljaju, a čini se i oni sami. Za to su im nužne granice koje bi ih napokon učinile samostalnima i nezavisnima od kraljevske obitelji.
Što su granice i kako ih postaviti?
- Od djetinjstva učimo o postavljanju granica. Od rođenja, djeca stalno uče o svojem okolišu i činjenici gdje završava njihovo "ja" i započinje netko drugi - pojašnjava psihijatrica Carlene MacMillan iz klinike Brooklyn Minds Psychiatry.
Ako su granice nejasne u tako malenoj dobi, tijekom odrastanja će biti teže prepoznati zdrave granice, a u odrasloj dobi će ih biti teže postaviti. Granice nam omogućuju da živimo pored drugih.
- Dobre granice trebale bi biti dio svakog odnosa, osobnog i profesionalnog - ustvrdila je MacMillan. Za razvoj takvih granica moramo znati što želimo ili trebamo u pojedinoj situaciji.
- Primjerice, nije lagano uočiti da naše granice ne poštuju ili ih ne čuju. Razlog je taj što možda nismo ni svjesni da imamo pravo postaviti granice - tvrdi psihologinja Juli Fraga iz San Francisca.
Po čemu se zdrave granice razlikuju od toksičnih?
- Kod zdravih granica čovjek razumije da drugi imaju različite misli i osjećaje te je u stanju zadržati radoznalost prema tuđim mislima i osjećajima bez stvaranja pretpostavki - tvrdi MacMillan.
Primjerice, zdrave granice su kad roditeljima dajemo načelne informacije o ljudima s kojima izlazimo te od njih tražimo savjete, ali imamo slobodu sami odabrati s kim ćemo se družiti. S druge strane, primjer nezdravog odnosa je onaj u kojem roditelji telefoniraju bivšem partneru njihovog djeteta tražeći osobne informacije o razlozima prekida. Zdrave granice nisu oštre. Fleksibilne su i o njima se može pregovarati.
- Kroz njih prepoznajete tuđi pogled na stvari i poštujete taj pogled, tvrdi Fraga.
MacMillan uspoređuje toksične granice sa napuštenom starom kućom u koju svatko može ući, pa i problematični ljudi. U toksičnim odnosima nema mjesta za pregovore. Čim netko progovori i pokuša započeti zdrave odnose ili konstruktivan dijalog, čovjek s toksičnim granicama postaje kritičan i bijesan.
Kako postaviti granice sa članovima obitelji?
- Budite spremni ponoviti istu stvar nekoliko puta. Bilo bi dobro naglasiti koliko dobre granice osnažuju odnose te da komuniciranjem svojih granica zapravo želite ojačati vašu vezu, savjetuje ona.
Možete učiniti korak više i potražiti terapeuta kako biste razgovarali o obiteljskoj situaciji. Terapeut bi vam mogao ponuditi drugačiju perspektivu budući da ste vi preblizu, a mogao bi vam pomoći i u stvaranju zdravih granica. Fraga vjeruje da terapija pomaže u razumijevanju obiteljske dinamike, uključujući i to kako ona utječe na pojedinca ili ga sprječava da izrazi vlastite granice. Kroz terapiju ljudi mogu naučiti koje im granice trebaju da budu uspješni u obiteljskim vezama.
- Ponekad smo suočeni sa toksičnim situacijama za koje želimo vjerovati da su dio normalnih odnosa, pa ih se zato držimo. No kroz terapiju možete naučiti zašto su vam granice potrebne u obiteljskim odnosima - kaže Douglas ističući kako za odluku o postavljanju granica u odnosu treba puno posvećenosti i truda, pa je stoga nužno u dnevnu rutinu unijeti i skrb o samome sebi.
Što ako član obitelji ne poštuje granice?
Kad netko ne poštuje postavljene granice, Fraga savjetuje ponoviti ih na jasniji način. Ako izostane poštovanje, najbolje je izaći iz takve veze, makar na neko vrijeme. MacMillan kaže kako često kroz praksu susreće ljude kojima članovi obitelji na mobitel šalju ružne poruke. Savjetuje im da u tom slučaju odgovore: 'Na ovo neću odgovoriti i blokiram tvoj broj na 24 sata. Možemo ponovo razgovarati kad se ohladiš'. Ako jasno postavite granice i vidite da vas ne poštuju, možda će pomoći ako jasno izrazite da ćete se udaljiti uz objašnjenje zašto to radite.
- Ako vas nastavljaju kontaktirati, nemojte se uvući u razgovor jer ste jasno dali do znanja što mislite. Ako se uvučete u razgovor, šaljete poruku da veza i dalje postoji, što je zbunjujući signal, kaže ona.
Kada je vrijeme da isključite člana obitelji?
Svaka je situacija drugačija, no ako vam član obitelji u život donosi više štete i loših stvari nego dobroga, možda je vrijeme da prekinete taj odnos. Douglas kaže da je to vrlo osobna odluka i nitko je ne treba donijeti dok se nije distancirao od situacije i sagledao sve aspekte problema. Bilo bi dobro o svemu porazgovarati sa stručnjakom ili nekim kome vjerujete.
- Ako stalno kršenje granica vodi do depresije, anksioznosti ili čak ima elemenata nasilja, vrijeme je da iz takvog odnosa jednostavno izađete. U nekim situacijama odnos možete izgladiti telefonskim razgovorom, no kod toksičnih i nasilnih članova obitelji, možda ćete trebati poslati e - mail ili pismo, a zatim prekinuti svaku komunikaciju, savjetuje Fraga.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: