Uspjeh Zaklade je moja hrana, moja plaća, sve za što se borim. To je moja Ana, ona živi kroz sve što radim, emotivno nam govori Marija Rukavina.
Ona je upraviteljica Zaklade Ana Rukavina, kroz koju je osnovan Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, ali i Banka krvi iz pupkovine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prošlog mjeseca obavljena je stotinu i prva transplantacija koštane srži zahvaljujući upravo Hrvatskom registru. Stotinu i prvi život spašen je kao rezultat rada jedne samozatajne, uporne i vrijedne žene koja je tugu za vlastitim djetetom pretočila u humanitarnu priču koja je pokrenula Hrvatsku, ali i odavna prešla granice naše države. S Marijom Rukavinom nemoguće je razgovarati, a da u grlu ne osjetite tešku kuglu brojnih emocija, od uspomena na lijepo lice preminule kolegice novinarke do divljenja toj neuništivoj majčinskoj ljubavi kojoj je Marija, nakon najtežih trenutaka u svojem životu, dala jednu novu dimenziju. A postići ovo što danas predstavlja Zaklada nije bilo nimalo lako.
- Kad se Ana razboljela, počela je istraživati i vidjela da Slovenci imaju registar s nekoliko tisuća darivatelja, a u Hrvatskoj praktički nema ničega, tek mali registar s nešto više od stotinu darivatelja, i to sve srodnih. Ana mi je ostavila u zalog da osnujemo registar dobrovoljnih nesrodnih darivatelja, a ja sam u svojoj najvećoj tuzi pronašla posljednje atome snage i primila se tog golemog posla. Najteže je bilo hodati po terenima, stajati u šatorima, pozivati ljude.
Nažalost, jako malo zdravstvenih radnika nam je željelo pomoći, osim nekih iznimaka. Oni rade svoj posao, a ove teške dijelove i terenski rad očekuju da netko drugi odradi – priča Marija ističući da je Anino molećivo lice u bolničkoj postelji i njezin iskreni vapaj da želi život bio ključan pa su ljudi s mnogo emocija reagirali upravo na tu sliku, pri čemu je Ana i danas, dvanaest godina nakon smrti, lice koje svi prepoznaju i zbog kojeg žele pomoći.
Anina majka kaže da svakodnevno ustaje u pet sati i prvo što radi je pali svoje računalo, pogleda stanje na računu Zaklade te u kunu planira što će se i kako potrošiti. Marija je godinama radila kao financijaš u zdravstvenom sektoru pa se s maksimalnom odgovornošću i racionalnošću odnosi i prema novcu kojim Zaklada raspolaže. Baš svaka kuna koju građani doniraju, ističe, odlazi u prave svrhe. Stoga rad Zaklade polako ide jednom novom stazom pa se sad ponajviše fokusira na praćenje najnovijih medicinskih spoznaja i liječenja hematoloških bolesti te ulaganje u edukaciju liječnika. Zaklada uskoro šalje nekoga od mladih hematologa u Ameriku kako bi naučio sve o novim načinima liječenja, a u tome im neizmjernu pomoć daje prof. dr. Steven Živko Pavletić, naš liječnik koji živi i radi u Washingtonu. Zahvaljujući njemu, edukacija je za liječnike besplatna, a Zaklada im plaća smještaj i troškove. Više su puta do sada slali liječnike na stručno usavršavanje u Ameriku i Europu. - Možemo kupiti najskuplje uređaje na svijetu, ali bez novih saznanja i liječnika koji su o tim saznanjima educirani, uređaji ne znače ništa. Ponosni smo što smo ovo sve stvorili i danas je Hrvatska u poziciji da daje drugima. Od ukupno 101 transplantacije, zahvaljujući našem registru, 68 ih je obavljeno u Hrvatskoj, a 33 u inozemstvu.
Registri spajaju zemlje, jer u bolesti nema razlike. Svi smo ljudi koji žele ozdraviti i živjeti. Moja druga kći nije mogla sestri Ani dati koštanu srž jer nije bila podudarna, iako su sestre. Ana je trebala primiti koštanu srž od donora iz Njemačke, ali, eto, nije to dočekala. No baš zahvaljujući njoj i obećanju koje sam joj dala prije smrti, danas smo neopisivo sretni zbog svih života koje smo spasili u proteklih dvanaest godina – govori Marija. Priznaje da je bilo dana kad se osjećala umornom od težine života, kad je mislila da ne može dalje. No u tim trenucima, kaže, ključnu ulogu bi odigrao medicinski direktor Zaklade, prof. dr. Mirando Mrsić. On bi je, kaže, gurao naprijed, govorio da mora i može, iznosio nove planove na koje se nije mogla oglušiti. I zato je svih ovih godina, uz obitelj i troje unučadi, Mariji Rukavini Zaklada njezina velika ljubav, svrha i smisao.
Ana Rukavina nije dočekala pomoć, ali i dalje kroz Zakladu živi u nama
Ana se rodila u Zagrebu, a nakon fakulteta je radila kao novinarka. Sredinom 2005. godine dijagnosticirana joj je leukemija. Liječila se na Rebru i počela se oporavljati, da bi se u listopadu 2006. bolest vratila. Napisala je dirljivi vapaj o svojoj bolesti. U pismu je molila za pomoć u liječenju, jer je postojala mogućnost da ode na terapiju u SAD. Umrla je u 29. godini...
Svake godine na koncertu se skupe milijuni kuna...
Nakon Anine smrti osnovana je zaklada koja nosi njezino ime. Osim telefonskih donacija i mnogobrojnih akcija, Zaklada svake godine organizira koncert Želim život. Na koncertu sudjeluju mnoge zvijezde i ljudi iz javnog života. Lani je na koncertu prikupljeno više od milijun i 400.000 kuna.
Matične stanice zamijene bolesnu srž sa zdravom
U svijetu postoji mnogo bolesnika koji trebaju transplantaciju krvotvornih matičnih stanica, a ne mogu naći podudarnog darivatelja. Krv iz pupkovine pohranjena u Banci krvi iz pupkovine Ana Rukavina povećava mogućnost pronalaženja transplantata kojim se može spasiti život oboljelima. Matične stanice se primjenjuju za liječenje hematoloških bolesti, kao što su leukemija i oboljenje limfoma. Nakon kemoterapije i pripreme, matične stanice se ‘unesu’ kroz krv bolesniku te se na taj način bolesna koštana srž zamijeni zdravom.