Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: To je izazov: Izolacija s 11-ero djece, među njima i mala beba
Biti roditelj nikada nije bilo lako, no u današnje vrijeme čini se zahtjevnije nego ranije. Čak i u vrijeme kada ne vlada ovakva kriza u kojoj je i djeci i roditeljima potrebna itekakva podrška i pomoć, govori Andreja Radić, dipl. socijalna radnica iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti.
Zainteresiranim roditeljima koji žele pomoći djetetu, primjerice da se bolje organizira, ali ne znaju kako, objašnjava kako školski uspjeh djeteta danas prečesto postaje prvo mjerilo koliko je dijete pametno ili uspješno, te koliko je roditelj uspješan u svojoj ulozi. Djelomična istina je uspjeh u učenju samo djetetova odgovornost jer roditelji u postizanju školskog uspjeha, pogotovo kod djece u nižim razredima, imaju vrlo važnu, čak i presudnu ulogu. No glavno pitanje je - gdje je granica do koje se pomaže?
- Često se roditelji nađu u situaciji da dobivaju potpuno suprotne savjete od učitelja i nastavnika, poput "Pomozite oko učenja", "Kontrolirajte", "Provjeravajte", ali i "Pustite ih da uče sami, to je njihova odgovornost", Ako pomažete, dijete neće biti samostalno, sposobno, uspješno" - govori Radić.
Nerijetko se zbog hrpe takvih savjeta izgube, te najbolja namjera rezultira lošim ishodom - lošim odnosom s djetetom zbog stalnog prigovaranja zbog ocjena što djetetu poručuje kako je razočaralo roditelje jer nije opravdalo njihova očekivanja. Druga posljedica je nerealno procjenjivanje sposobnosti djeteta i stvaranje pritiska zbog trenda odlikaša ("Sve ispod 5.0 nije dobro"), a pogubno za psihu je i uspoređivanje s drugima (braćom, sestrama, rođacima, prijateljima…) u smislu "Kako to da ona ide i u glazbenu školu, a ti ne možeš svladati ni običnu?".
Roditeljima u svemu tome, govori nam Andreja Radić, mogu pomoći odgovori na ova pitanja:
- Kakve su bile vaše ocjene?
- Što je vama značio uspjeh u školi?
- Kako danas vi reagirate kada dijete dobije lošu ocjenu?
- Kako ste se osjećali kada ste dobili lošu ocjenu?
- Kako ste vi željeli da reagiraju?
- Kako su tada reagirali vaši roditelji?
Nisu sva djeca ista - moraju imati svoj stil
- Učenje nije isto što i čitanje, učenje je čitanje s namjerom da zapamtimo i ovisi o sposobnostima, pamćenju, koncentraciji, te motivaciji. Naučimo 10 % onog što čitamo, 20% onog što slušamo, 30% onog što vidimo, 50% onog što vidimo i čujemo, te 70 % onog što izgovorimo i čak 90% onog što izgovorimo i učinimo - objašnjava nam Andreja Radić.
Većina ljudi, nastavlja, nije svjesna koji im stil učenja najviše odgovara, a kamoli djeca. Čest uzrok njihova otpora prema učenju je to što ne znaju učiti. Sve to dovodi do isfrustriranosti i tako gubi volju za učenjem. Postoje četiri kanala po kojima se uči i usvaja nova znanja.
1. VIZUALNI
Najlakše i najbrže uči gledanjem, pamti slike, raspored u prostoru. Bitno mu je da mu se sve predoči, u razgovoru često koristi riječi kao "vidiš, gledaj ovo...". Korisno je kada zaokružuju, podcrtavaju, bojaju, vizualiziraju, rade mentalne mape, a nabolje rezultate postižu kada uče u određenom prostoru za učenje.
Često su talentirani za likovni, geometriju, geografiju. Najčešće kada se prisjeća gradiva zna gdje je što vidio u knjizi ili bilježnici. Za ovaj tip dobro je da komplicirano gradivo crta u shemama, mapama i stripovima.
2. AUDITIVNI (SLUŠNI)
Najlakše i najbrže uči govorenjem naglas. Odgovara im učenje u paru i raspravljanje o gradivu, a izrazito dobro pamte zanimljive priče i primjere.
Mogu učiti čak i pomoću snimljenog materijala, dok je ometajući čimbenik buka. Dobro je da prije čitanja poglavlja, pogledaju slike i naslove, te naglas kažu svoje mišljenje što je glavna tema odlomka.
3. KINESTETIČKI (MOTORIČKI)
Uz hod, glumljenje i igru efikasno savladavaju gradivo. Vole iskustveno učiti, izvoditi pokuse, učiti dodirom, zapisivanjem, u prirodi. Nekako učestalo koriste glagole, a više su sportski tipovi.
Prepoznaje ih se po tome što često tekst prate prstom. Skeptični su prema novim aktivnostima i ne vole sami izrađivati stvari. Konstantno su u pokretu pa za vrijeme učenja mogu raditi češće kratke pauze.
4. TEKSTUALNI TIP
Najviše vole učiti kroz ispisane materijale. Vole knjige, rječnike, popise, eseje, priručnike, bilješke i literaturu. Najlakše pamte ako nešto sami zapišu.
Učenje im olakšava pisanje riječi iznova ili napisano gradivo svojim riječima. Potrebno im je čitati bilješke više puta za redom. Dijagrame, grafičke prikaze i slike nekad je potrebno preoblikovati u pisane izjave.
Kako roditelji mogu pomoći?
- Prvo je potrebno osigurati prikladan radni prostor i dobru rasvjetu. Postavite djetetu ploču za podsjetnike iznad radnog. Što se organizacije učenja tiče, nastojte da dijete uči uvijek u isto doba dana, te uklonite sve izvore ometanja dok se uči - objašnjava naša sugovornica.
Naučite dijete kako da uči
- Rasporedite mu gradivo u manje cjeline, te ga potičite da uči redovito i ostavi dovoljno vremena za ponavljanje gradiva. Pomognite mu oko toga da shvati što je bitno, a što nebitno u cjelini koju uči. Naučite dijete da obrati pažnju na naslove, podnaslove, istaknute riječi, a prije početka učenja zajedno s djetetom pregledajte tekst i pokušajte ustanoviti je li mu već nešto od prije poznato - kaže Andreja Radić.
Ako pomaže, neka pokuša tekst preinačiti u crtež.
- Može pamtiti i prva slova važnih pojmova i od toga složiti svoju rečenicub- ljepotica miluje zlatnu žabu na cigli - a to je redoslijed boja u spektru - ljubičasta, modra, zelena, žuta, narančasta, crvena. Isto tako ako je dijete manje, može osmisliti ritmične pjesmice - objašnjava.
Mjesečni, dnevni i tjedni plan
- Odredite slobodno vrijeme i obaveze u tijeku dana. Raspored mora biti realan, a u izradi plana mogu vam pomoći i oni sami. Prvo bilježite najvažnije. Nagradite dijete za trud, a to ne treba značiti kupovanje stvari i sl. već i slobodno vrijeme može biti nagrada, poput pečenja kolača, igranja društvenih igara i sl.
Neizravna roditeljska pomoć
1. Postavite realna očekivanja
- Očekujem od tebe da redovito pišeš domaću zadaću
- Očekujem da zapišeš ili zapamtiš što je za zadaću
- Ako nešto ne razumiješ, uvijek pitaj
2. Postavite primjerene zahtjeve pred dijete i zajednički se dogovarajte oko ispunjenja
- Očekivanja samo najboljih rezultata i pretjerana kontrola dovode do toga da i uspjeh dožive kao neuspjeh jer "moglo je i bolje"
- Zapitajte se jesu li to moji ciljevi ili moje neostvarene ambicije ili ciljevi mog djeteta. Svaki dan pregledajte bilježnice da vidite što se radilo u školi.
3. Pokažite toleranciju
Nemojte činiti stvari umjesto djeteta kako bi izbjeglo školski neuspjeh (pisati zadaće, sastavljati lektire, sjediti pored djeteta) jer mu time šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti, objašnjava nam Andreja Radić.
- Djetetu kojem je potrebna pomoć treba pomoći pregledavanjem zadaće, usmjeravanjem da samo pronađe greške i ispravi ih. Nemojte sjediti pored djeteta dok piše zadaću, ali mu dajte do znanja da ste tu u blizini na raspolaganju kada vas zatreba. Nipošto mu nemojte napisati bilješke i dati mu da ih samo nauči. Bitno je da dijete samo nauči što je bitno, a što nebitno. Povremena loša ocjena je sastavni dio školovanja, pa pokažite djetetu da ga volite bez obzira na neuspjeh - kaže Radić i dodaje da je važno djetetu poslati poruku da ne uči samo zbog ocjene već znanja općenito.
4. Dajte mu emocionalnu i socijalnu potporu
Pohvalite svaki djetetov uspjeh, a pogotovo trud i napredak, čak kada je izostala očekivano dobra ocjena. Ne razgovarajte s djetetom isključivo o školi, pokažite interes i za njemu druge važne stvari. Ne zaboravite provoditi slobodno vrijeme sa svojim djetetom da se sve ne vrti samo oko ocjena i škole. Potičite jačanje pozitivne slike o sebi kod djeteta i samopoštovanja jer time utječete da se dijete razvije u odgovornu, sposobnu i samostalnu osobu, zaključuje sugovornica.
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA s Ivanom Đikićem, znanstvenikom