Prijevod na hrvatskom jeziku možete pročitati ispod. Preuzet je sa službene stranice TED Talks.

0:11

Danas je moja tema učenje. I u tom duhu želim vam svima postaviti pitanje. Spremni? Kada počinje učenje? Sada dok razmišljate o tom pitanju, možda mislite o prvom danu u maloj školi ili vrtiću, prvi put kada su djeca u razredu s učiteljem. Ili vam je možda pala na pamet razvojna faza kada djeca uče kako hodati, govoriti i upotrebljavati vilicu. Možda ste se susreli s Nula do tri pokretom koji ističe da su najvažnije godine za učenje one najranije. I tako bi vaš odgovor na moje pitanje bio: Učenje počinje rođenjem.

0:52

Danas vam želim predstaviti ideju koja može iznenaditi i čak se može činiti nevjerojatnom, ali podržana je posljednjim dokazom iz psihologije i biologije. A to je da se neka od najvažnijih učenja koja nam se ikada dogode, događaju prije nego što se rodimo dok smo još u maternici. Ja sam znanstveni novinar. Pišem knjige i članke u časopisima. I također sam majka. I te su se dvije uloge stopile u knjizi koju sam napisala pod imenom Podrijetlo. „Podrijetlo“ su izvještaj s prvih linija uzbudljivog novog područja zvanog fetalno podrijetlo. 

Fetalno podrijetlo je znanstvena disciplina koja se pojavila prije dva desetljeća i zasnovana je na teoriji da je na naše zdravlje i dobrobit kroz naš život presudno djelovalo devet mjeseci koje smo proveli u maternici. Ova teorija bila je više od intelektualnog interesa za mene. Bila sam trudna dok sam radila istraživanje za knjigu. I jedno od najfascinantnijih shvaćanja koje sam dobila ovim radom je da svi učimo o svijetu prije nego što uđemo u njega.

2:08

Kada prvi put držimo naše bebe, možemo zamisliti da su na svježem početku, neobilježene životom, dok su zapravo već bile oblikovane od nas i specifičnog svijeta u kojem živimo. Danas želim podijeliti s vama neke nevjerojatne stvari koje znanstvenici otkrivaju o tome što fetusi uče dok su još u majčinim trbusima.

2:32

Prije svega, nauče zvuk majčina glasa. Zato što zvukovi iz vanjskog svijeta moraju putovati kroz majčino trbušno tkivo i kroz amnionsku tekućinu koja okružuje fetus, zvukovi koje fetus čuje, počevši oko četvrtog mjeseca gestacije su bezvučni i prigušeni. Jedan istraživač kaže da vjerojatno zvuče poput glasa učiteljice Charlieja Browna u starom Kikiriki crtiću. Ali glas trudne žene odjekuje kroz njeno tijelo, dostižući fetus spremnije. I zato što je fetus s njom cijelo vrijeme, često čuje njen glas. Jednom kad se dijete rodi, prepoznaje njen glas i preferira slušanje njenog glasa u odnosu na bilo koji drugi.

3:23

Kako to možemo znati? Novorođenčad ne može mnogo učiniti, ali jedna stvar u kojoj je zaista dobra je sisanje. Istraživači su iskoristili prednost ove činjenice lažiranjem dvije gumene bradavice tako da ako beba siše jednu, čuje snimku majčinog glasa na slušalicama, a ako siše na drugoj čuje snimku glasa strane žene. Bebe su brzo pokazale sklonost odabirući prvu. Znanstvenici su također iskoristili prednost činjenice da će bebe usporiti sisanje kada ih nešto zainteresira i nastaviti brzo sisanje kad im postane dosadno. Evo kako su istraživači to otkrili, nakon što su žene ponovno čitale na glas odlomak iz Dr. Seussovog „Mačka u šeširu“ dok su bile trudne, njihova novorođenčad je prepoznala taj odlomak kad ga je čula van maternice. Moj omiljeni pokus ove vrste je onaj koji je pokazao da su bebe žena koje su gledale određenu sapunicu svaki dan tijekom trudnoće prepoznale uvodnu pjesmu te serije kad su se rodila. Dakle, fetusi čak uče o određenom jeziku koji se govori u svijetu u kojem će biti rođeni.

4:44

Studija objavljena prošle godine otkrila je da od rođenja, od trenutka rođenja djeca plaču naglaskom majčinog materinskog jezika. Francuske bebe plaču povišenim tonom dok njemačka djeca završavaju nižim tonom imitirajući melodijske obrise tih jezika. Zašto bi ovakva vrsta fetalnog učenja bila korisna? Možda je evoluirala kako bi pomogla bebinom preživljavanju. Od trenutka rođenja beba najviše reagira na glas osobe koja najviše brine za nju– svoje majke. Čak svoj plač čini takvim da zvuči poput majčinog jezika koji može dodatno omiliti bebu majci i koji može bebi dati prednost u kritičnom zadatku učenja kako razumjeti i govoriti svoj materinski jezik.

5:36

Ali nisu samo zvukovi ti o kojima fetus uči u maternici. Tu su i okusi i mirisi. Do sedmog mjeseca gestacije, fetusovi okusni pupoljci su potpuno razvijeni i njegovi njušni receptori koji mu dozvoljavaju da njuši funkcioniraju. Okus hrane koju trudna žena jede pronalazi put do amnionske tekućine koju fetus konstantno guta. Čini se da bebe pamte i preferiraju te okuse kad jednom izađu u svijet. U jednom pokusu, grupa trudnih žena je zamoljena da pije mnogo soka od mrkve tijekom trećeg tromjesečja trudnoće dok je druga grupa trudnih žena pila samo vodu. Šest mjeseci poslije bebama su ponuđene žitarice sa sokom od mrkve i promatrani su izrazi njihovih lica dok su jele. Potomci žena koje su pile sok od mrkve pojeli su više žitarica s okusom mrkve i prema izrazima činilo se da više uživaju u tome.

6:37

Francuska verzija ovog pokusa održana je u Dijonu u Francuskoj gdje su istraživači otkrili da su bebe majki koje su konzumirale hranu i piće s okusom slatkog korijena anisa tijekom trudnoće pokazale sklonost anisu prvog dana života i ponovo kada su kasnije bila testirana, četvrtog dana života. Bebe čije majke nisu jele anis tijekom trudnoće pokazale su reakciju koja je grubo prevedena kao „fuj“. To znači da su fetusi učinkovito naučeni od strane majki o tome što je sigurno i dobro za jelo. Fetusi su također poučeni o određenoj kulturi kojoj će se pridružiti kroz jednu od najmoćnijih kulturnih izražaja, a to je hrana. Upoznati su s karakteristikama okusa i začina kuhinje njihove kulture čak i prije rođenja.

7:33

Čini se da fetusi uče čak i veće lekcije. Ali prije nego što dođem do toga, želim vas uputiti u nešto o čemu ste možda razmišljali. Značaj fetalnog učenja vam može prizvati pokušaje da obogatite fetus – poput puštanja Mozarta preko slušalica smještenih na trudničkom trbuhu. Ali zapravo, devet mjeseci dug proces kalupljenja i oblikovanja koji se odvija u maternici je mnogo organskiji i dosljedniji od toga. Mnogo toga što trudnica susreće tijekom svog dnevnog života – zrak koji udiše, hrana i piće koju konzumira, kemikalije kojima je izložena čak i emocije koje osjeća – su podijeljene na neki način s njenim fetusom. Oni čine mješavinu utjecaja pojedinačno i idiosinkrastički, kao i žena sama. Fetus objedinjuje te ponude u svoje vlastito tijelo, čini ih dijelom svoje krvi i mesa. I često čini nešto više. Tretira te majčine doprinose kao informaciju kao nešto što volim zvati biološkim razglednicama iz svijeta koji je vani.

8:42

Dakle, ono što fetus uči u maternici nije Mozartova „Čarobna frula“ nego odgovori na pitanja koja su bitnija za njegovo preživljavanje. Hoće li biti rođen u svijetu izobilja ili nestašice? Hoće li biti siguran i zaštićen ili će se suočavati s konstantnim opasnostima i prijetnjama? Hoće li živjeti dugim, plodnim životom ili kratkim, uništenim životom? Pogotovo trudnička dijeta i razina stresa pružaju važne naznake o prevladavajućim uvjetima poput prsta podignutog u zrak. To podešavanje i ugađanje fetusovog mozga i drugih organa je dio onoga što daje nama ljudima ogromnu fleksibilnost, našu sposobnost da napredujemo u velikoj raznovrsnosti okoliša, od sela do grada, od tundre do pustinje.

9:33

Kako bih zaključila želim vam ispričati dvije priče o tome kako majke uče svoju djecu o svijetu prije nego što se rode. U jesen 1944., najmračnijim danima 2. svjetskog rata, njemačke su trupe blokirale zapadnu Nizozemsku, udaljivši sve pošiljke hrane. Otvaranje nacističke opsade pratila je jedna od najtežih zima u tom desetljeću – tako hladna da se voda u kanalima čvrsto smrznula. Ubrzo je hrana postala oskudna i mnogo je Nizozemaca preživljavalo sa samo 500 kalorija na dan – četvrtina onoga što su konzumirali prije rata. Kako su se tjedni siromaštva rastegnuli na mjesece, neki su pribjegli jedenju lukovica tulipana. Početkom svibnja, narod je pažljivo odmjerio da su rezerve hrane potpuno istrošene. Prijetila je avet masovnog gladovanja. I tada, 5. svibnja 1945., opsada je odjednom završila kada je Nizozemska oslobođena uz pomoć saveznika.

10:35

„Gladna zima“, kako je postala poznata, ubila je oko 10.000 ljudi i oslabila još tisuće. Ali postojala je još jedna populacija na koju je to utjecalo – 40.000 fetusa u maternicama tijekom opsade. Neke posljedice pothranjenosti tijekom trudnoće odmah su se vidjele u većem postotku mrtvorođenčadi, urođenih mana, niskih porođajnih težina i smrtnosti novorođenčadi. Ali ostale nisu bile otkrivene mnogo godina. Desetljećima nakon „Gladne zime“ istraživači su dokumentirali da su ljudi čije su majke bile trudne za vrijeme opsade bili gojazniji, češće imali dijabetes i više srčanih bolesti kasnije u životu od pojedinaca koji su rođeni u normalnim uvjetima. Ta pojedinačna prenatalna iskustva izgladnjivanja očito su promijenila njihova tijela na bezbroj načina. Imaju povišen krvni tlak, lošije profile kolesterola i smanjenu toleranciju na glukozu – preteča dijabetesa.

11:36

Zašto bi pothranjivanje u maternici kasnije rezultiralo bolešću? Jedno objašnjenje je da fetusi izvlače najbolje iz loše situacije. Kada hrane nema oni skreću hranjive tvari prema zaista kritičnom organu, mozgu i podalje od ostalih organa poput srca i jetre. To drži fetus živim kratko vrijeme, ali račun dolazi na naplatu kasnije u životu kada ti ostali organi, uskraćeni ranije, postanu podložniji bolesti.

12:05

Ali to možda nije sve što se zbiva. Čini se da fetusi primaju znakove iz intrauterine okoline i prilagođavaju svoju fiziologiju prema tome. Pripremaju se za vrstu svijeta u koji će ući na drugoj strani maternice. Fetus prilagođava svoj metabolizam i druge fiziološke procese predosjećajući okolinu koja ga čeka. I osnova fetusove pretpostavke je ono što majka jede. Obroci koje trudnica konzumira sadrže neku vrstu priče, bajku o izobilju ili strašnu kroniku siromaštva. Ova priča pruža informaciju koju fetus koristi kako bi organizirao svoje tijelo i sistem – adaptacija na dominirajuće okolnosti koja olakšava njegovo buduće preživljavanje. Suočeno s veoma ograničenim resursima, dijete manje veličine s reduciranim potrebama energije će zapravo imati bolje šanse za život u odrasloj dobi.

13:06

Pravi problem dolazi kada trudnice postanu na neki način nepouzdani pripovjedači pa fetusi budu navedeni da očekuju svijet siromaštva, a umjesto toga rode se u svijetu izobilja. To se dogodilo djeci nizozemske „Gladne zime“. I njihova veća razina gojaznosti, dijabetes i srčane bolesti su rezultat. Tijela napravljena tako da ovise o svakoj kaloriji našla su se plivajući u suvišku kalorija poslijeratne Zapadne dijete. Svijet o kojem su učili dok su bili u maternici nije bio jednak svijetu u kojem su se rodili.

13:43

Evo još jedne priče. U 8:46, 11. rujna 2001. desetak tisuća ljudi bilo je u blizini Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku – putnici izlaze iz vlakova, konobarice postavljaju stolove za jutarnju gužvu, brokeri već rade na telefonima na Wall Streetu. 1700 do tih ljudi su bile trudnice. Kada su se zrakoplovi zabili i tornjevi srušili, mnoge od tih žena doživjele su iste strahote kao i drugi preživjeli u toj katastrofi – prevladavajući kaos i zbrka, oblaci potencijalno otrovne prašine i krhotina, lupanje srca u strahu za vlastite živote.

14:26

Otprilike godinu dana nakon 11.09. istraživači su pregledali grupu žena koje su bile trudne kada su bile izložene napadu na Svjetski trgovački centar. Kod beba tih žena koje su razvile posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP, sljedeći njihovu patnju, istraživači su otkrili biološki marker osjetljivosti na PTSP – efekt koji je bio najnaglašeniji kod dojenčadi čije su majke doživjele katastrofu u njihovom trećem tromjesečju. Drugim riječima, majke s posttraumatskim stresnim poremećajem su prenijele ranjivost na svoju djecu dok su još bila u maternici.

15:06

Uzmite u obzir, posttraumatski stresni poremećaj je reakcija na stres koji je pošao veoma krivo, uzrokujući svojim žrtvama ogromnu, nepotrebnu patnju. Ali postoji i drugi način razmišljanja o PTSP-u. Ono što nama izgleda kao patologija može biti korisna adaptacija u nekim okolnostima. U naročito opasnim okolinama, karakteristične manifestacije PTSP-a – hipersvjesnost okruženja, brzi okidač na opasnost, može spasiti nečiji život. Ideja o prenatalnom prijenosu PTSP rizika je prilagodljiva, još je spekulativna, ali ja je smatram pronicljivom. To bi značilo da čak prije rođenja majke upozoravaju svoju djecu da je tamo vani divlji svijet, govoreći im: „Budite oprezni.“

16:00

Da budem jasna, istraživanje fetalnog podrijetla nije u okrivljavanju žena za ono što se događa tijekom trudnoće. Cilj je otkriti kako najbolje poboljšati zdravlje i blagostanje sljedećih generacija. Taj važan napor mora se usmjeriti na ono što fetusi uče tijekom devet mjeseci koje provedu u maternici. Učenje je jedna od najvažnijih aktivnosti u životu i počinje mnogo ranije nego što smo ikada zamišljali.

16:27

Hvala vam.