Bio je kolovoz 2014. kad me kći na plaži nehotice udarila u lijevu dojku. Sutradan sam i dalje osjećala bol, no pomislila sam kako to nije ništa strašno, počinje svoju priču bankarica Dubravka Škurla (47) iz Dubrovnika.
- Nalazi sistematskog u ožujku te godine pokazali su da je sve u redu, iako sam se žalila na migrene, slabost, umor i nisko željezo. Bol sam zbog posla potisnula, pa nisam odmah otišla kod liječnika, zapravo ni ne znam zašto - prisjeća se Dubravka.
Dijagnoza raka dojke bila je samo početak, a kasnije se ispostavilo da boluje i od raka debelog crijeva u posljednjoj fazi. Danas je izliječena, nakon što su joj u devetsatnoj operaciji u ožujku 2015. uklonili lijevu dojku i deset limfnih čvorova, pola metra debelog crijeva i 30 limfnih čvorova koji su bili zahvaćeni, masno tkivo, slijepo crijevo, dvije metastaze na jetri te, preventivno, jajnike i jajovode.
- Tog 2. rujna probudila sam se s izrazito jakim bolovima u abdomenu. Nisam se mogla dići s kreveta, pa me suprug odmah odveo na Hitnu. Liječnica na prijemu prečula je bol u abdomenu, dala mi je injekciju za bolove i glavobolju i poslala me kući.
U poslijepodnevnim satima sam se vratila na Hitnu. Napravili su sve pretrage, ‘nafilali’ me lijekovima i rekli da imam jači napadaj gastritisa. Nakon toga obavila sam mamografiju, na kojoj su otkrivene upalne ciste i rekli da po potrebi moram napraviti ultrazvuk, ali da nije ništa hitno - nastavlja Dube, kako je od milja zovu.
Do veljače se, zbog antibiotika, upala smirila, no nakon ultrazvuka koji je u međuvremenu napravila doktor ju je hitno poslao u bolnicu, gdje su joj potvrdili karcinom.
- Prva je misao bila: ‘Ajme, što ću sad? Ne želim umrijeti!’ - priča Dubravka.
I tako je, kaže, počela njena borba za život. Najteže joj je bilo priopćiti to djeci, dvojici sinova i kćeri, koji su od nje tražili da im obeća da će ozdraviti. Isplakala je sve što je mogla, ali nakon toga je uslijedio još veći šok. Bolovi u abdomenu nisu bili bezrazložni.
- Karcinom je ‘najbolji mogući’, govorio mi je doktor, pa sam očekivala da će me liječnik odmah naručiti za operaciju. No dvije male metastaze na jetri nagnale su je da potraži drugo mišljenje.
Nalaz tog PET/CT-a pokazao je da, osim primarnoga karcinoma dojke, u drugom stadiju, imam primarni adenokarcinom debelog crijeva u četvrtom stadiju (Dukes D) - prisjeća se Dubravka teških trenutaka. Šanse da preživi bile su jako, jako male, no trebalo je pokušati sve jer je premlada i to što joj se dogodilo nije normalno.
- Operaciju sam htjela obaviti u Dubrovniku, a na svoju sam odgovornost potpisala da želim da mi se sve obavi tijekom jedne operacije budući da su mi krvni nalazi bili loši, a još sam uz to astmatičar, pa su upitne bile i narkoze.
No i operacija i oporavak prošli su besprijekorno, iako nije bilo lako, a svaki korak je bio bolan. Kontrolni PET/CT nije pokazao tragove maligne bolesti nigdje, operacija je bila 100 posto uspješna - priča hrabra Dubravka. Nakon toga je prošla dvije kemoterapije, 12 Taxol infuzija te popila osam ciklusa pametnih lijekova, ukupno 784 tablete.
Nikad se nisam pitala 'Zašto ja'
Danas živim super, neopterećeno, ne čitam novine i ne gledam TV. Promijenila sam sve, najviše razmišljanje u glavi, to me spasilo. Prije operacije pomirila sam se sa životom i smrti jer se nitko na to ne priprema. I ona rečenica ‘Zašto ja?’ je po meni smiješna.
Ja se nisam to pitala niti jednom. Puno mi je značila podrška supruga. Mi smo 30 godina skupa i prošli smo svašta. Ove godine smo napravili tulum za prijatelje i slavlje za 25 godina braka.
Rijetki to slave, ali ja sam slavila život s ljudima koji me nisu napustili, kaže Dubravka, kojoj se ispunila i životna želja da joj na 25. godišnjici braka pjeva Petar Grašo.
VIDI OVO! KVIZ: Provjerite vaše poznavanje povijesti.