Gotovo da nema odraslog čovjeka kojem se nije dogodilo da razmišlja o nekoj osobi i da ga ona odmah potom nazove telefonski ili je sretne na nekom sasvim neočekivanom mjestu. Ili  pjevuši neku svoju pjesmu, a onda je najednom čuje na radiju ili televiziji. Ili razmišlja o nekoj specifičnoj temi, a onda shvati da i drugi ljudi oko njega razgovaraju o istom. Takvi ili slični događaji nazivaju se sinkronicitetima.

Pojam sinkroniciteta uveo je Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar i obznanio ga u svom članku “Duh psihologije”, a podrobnije razradio u djelu - “Sinkronicitet kao princip akauzalnih veza” 1950. godine. Jung sinkronicitet objašnjava kao vremensku podudarnost dva ili više uzročno nepovezana događaja koji imaju isto ili slično značenje. Njega od čiste slučajnosti razlikuje to što za osobu kojoj se događa ima određeni smisao. Jungov se sinkronicitet ponekad opisuje kao ‘smislena slučajnost’ i ‘uzročni paralelizam’. Jung je u jednom od svojih dijela opisao i primjer vlastitog doživljaja sinkroniciteta. 

- Žena koju sam liječio sanjala je da je dobila zlatnog skarabeja (buba). Dok mi je pričala o tom snu, sjedio sam leđima okrenut zatvorenom prozoru. Odjednom sam začuo buku iza sebe, poput blagog lupkanja. Okrenuo sam se i ugledao letećeg insekta kako izvana udara o prozorsko okno. Otvorio sam prozor i uhvatio kukca u zraku. Bio je to insekt 
iz našeg geografskog podneblja (zlatna mara), a koji je najsličniji zlatnom skarabeju. Moram priznati da mi se nikada, ni prije ni poslije toga, nije dogodilo ništa slično - opisao je svoje iskustvo Jung.
Foto: Fotolia Jung je smatrao da je sinkronicitet ključni element duhovnog buđenja. Tijekom svog psihoterapeutskog rada primijetio je da sinkronicitete ili podudarnosti koji su se događali njegovim pacijentima prate razdoblja intenzivnih osjećaja i svojevrsne preobrazbe poput promjene u uvjerenjima, iznenadni i novi uvidi ili značajni događaji (rođenja, smrti). Također je primijetio da podudarnosti dosežu vrhunac netom prije no što u pacijentovoj svijesti iskrsne nova spoznaja ili uvid. 

Smislene slučajnosti nisu slučajne

Deepak Chopra, indijski i američki pisac koji u svijetu alternative uživa kultni status o čemu svjedoče i milijuni njegovih prodanih knjiga, smatra da su sinkroniciteti jedan od dva znaka duhovnog buđenja o čemu piše u knjizi “Sinkrosudbina“.  - Na Sanskrtu riječ ‘veda’ znači život. Esencija i središte vedske mudrosti obično se naziva ‘Vedantom’.

Vedanta priča o smislu i svrsi života, kao i o mjestu koje naši životi imaju unutar Svemira kao cjeline. Prema Vedanti samo su dva simptoma prosvjetljenja. Samo su dvije indikacije da se unutar vas događa transformacija prema višim stanjima svijesti. Prvi je simptom taj što se prestajete brinuti. Stvari vas više ne pogađaju. Postajete lagani, lepršavi i prepuni veselja.

Drugi je simptom taj što nailazite na sve više smislenih slučajnosti u svom životu, sve više ‘sinkroniciteta’, što se ubrzava do točke kada doista doživljavate čuda. Jer čudo nije ništa drugo nego sinkronističan događaj u kojem je vremenski odmak između namjere i manifestacije dramatično kratak. To je ono što sinkronicitet jest, baš kao i sama duhovnost. Koju god duhovnu tradiciju da proučavate, bilo gdje u svijetu, također slušate o čudima. Tako da je gubitak briga jedan simptom prosvjetljenja, a povećani broj sinkroniciteta drugi. I to je sve!
Foto: Fotolia To su jedina dva simptoma prosvjetljenja. Jeste li vegetarijanac ili ne - uopće nije važno. Vjerujete li u svjetski mirovni pokret ili ne - nije važno. Na kraju krajeva, brojni ljudi vjeruju u mnoge stvari, ali su svejedno prepuni briga i noću slabo spavaju. Nose veliki teret na svojim ramenima. Osoba može biti trideset godina u samostanu, ali čak ni to ne mora biti važno. Ne kreće se u pravom smjeru. Jer prema Vedanti, samo su dva simptoma koji dokazuju kako postajemo intimni sa svojim duhom. Sada vidite zašto smatram ovu temu sinkroniciteta, odnosno smislenih koincidencija, izrazito važnom.

Prema mom mišljenju, sinkroniciteti nisu nešto što se dešava samo od sebe. Kao što se ni duhovni razvoj ne događa sam od sebe. Možemo njegovati sinkronicitete uvođenjem pažnje, i možemo uvoditi nove sinkronicitete namjerom, ali tek kada se ta dva elementa - pažnja i namjera - povežu s fenomenom smislene slučajnosti, sinkronicitet se transformira u ‘sinkro-sudbinu’, a naši se životi pretvaraju u nešto doista čarobno - piše u uvodu knjige „Sinkrosudbina“. 

Detaljnije o sinkronicitetu potražite u našem mjesečniku Astral. Možete ga pronaći na svim kioscima do kraja mjeseca!