Predviđa se da će tržište održivog tekstila za oko pet godina biti vrijedno oko 500 milijardi dolara te će svako malo nicati neke nove inovacije na tom području. Nedavna studija, koja je provedena u južnoj i jugoistočnoj Aziji, otkriva mogućnosti stvaranja tekstila od ostataka hrane, odnosno proizvodnje iste.
'Predenje budućih niti' zajedničko je izvješće Instituta za održive zajednice, Svjetskog instituta za resurse (WRI) i Sveučilišta i istraživanja Wageningen (WUR), po narudžbi Zaklade Laudes.
POGLEDAJTE VIDEO: Prednosti prirodnih bojila
Napravili su analizu velikih količina poljoprivrednih ostataka u osam zemalja: Bangladešu, Kambodži, Indiji, Indoneziji, Pakistanu, Šri Lanki, Tajlandu i Vijetnamu. Istraživanje se usredotočilo na dio Azije koji je poznat po proizvodnji usjeva i tekstila.
Kao što se u izvješću ističe, današnji standardni procesi proizvodnje tekstila imaju katastrofalne učinke na okoliš. Naime, više od 60 posto vlakana za odjeću opterećuje prirodne resurse zbog nekontrolirane, neodržive proizvodnje.
No, istovremeno, i prirodna vlakna poput pamuka, drugog najčešće korištenog tekstilnog vlakna, oslanjaju se na intenzivnu agrokemijsku potrošnju i velike količine potrošnje vode.
U skladu s time, studija pokušava pronaći neko treće rješenje, koje se oslanja na ostatke iz proizvodnje hrane, odnosno nusprodukte poljoprivrede.
Istraživači su proučili više od 40 usjeva te zaključili da bi se tekstil mogao proizvoditi iz proizvodnje riže, pšenice, banane, šećerne trske i ananasa.
Trenutno se nusprodukti iz proizvodnje, odnosno obrade spomenutih biljaka rješavaju masovnim sagorijevanjem, no ono uzrokuje veliko onečišćenje zraka, piše Sustainable brands.
Protokoli u proizvodnji odjeće, koji su ekološki i održivi, sve češće intrigiraju stručnjake diljem svijeta pošto prekomjerna proizvodnja tekstila uvelike zagađuje prirodu.