U najgorem periodu sam popio bocu votke svaki dan. Težio sam gotovo 130 kilograma, krvni tlak mi je bio opasan po život, kolesterol 8,6. Uz to sam uzimao razne lijekove, uključujući i antidepresive. Gledam sad svoje tadašnje fotografije, bio sam natečen i jadan, i djelovao deset godina starije nego sada. Bio sam tempirana bomba, prisjetio se David Wilson (59) iz Velike Britanije perioda života iz kojeg nije mislio da će se izvući.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kao dijete nisam odrastao na dobrom mjestu. Roditelji su se stalno svađali, a ja se nisam uklapao u svoju novu školu nakon što smo se preselili. Kad sam imao 14 godina, jednog sam se jutra probudio i na stolu našao pismo moje mame u kojem piše da nas je napustila. Od tada sam se osjećao beskorisno i neželjeno, a nakon što su me školski prijatelji upoznali s pićem, ubrzo sam shvatio da to pomaže u otupljivanju svih tih osjećaja. Piće me činilo opuštenijim, a što sam bio pijaniji, postajao sam sve glasniji i smješniji. To mi je donijelo pažnju za kojom sam žudio, što se u to vrijeme činilo kao odlično rješenje - nastavio je.
- Kad sam ušao u dvadesete, moje cuganje se nastavilo. Uvijek sam bio u pubu blizu mjesta gdje sam živio. Ispijao sam kriglu za kriglom. Čak sam zaradio nadimak 'Glugs' jer sam ih tako brzo popio. Jedne večeri je neki stranac komentirao moje piće i pitao jesam li alkoholičar. Toliko sam se tada posramio da sam prestao ići u pub i umjesto toga počeo više piti kod kuće. Nitko me nije osuđivao i mogao sam piti koliko sam htio. Do svojih 40-ih već sam pio litru votke na noć - ispričao je.
Unatoč svemu, uspio je nekako voditi svoj obrt za postavljanje tepiha i bio je solidan otac svom sinu Georgeu kojeg je dobio u dobi od 30 godina. Ubrzo se rastao od njegove majke, no uvijek je gledao biti uz svoje dijete. Provodio je s njim vikende i tada se klonio pića.
- On mi je bio prioritet, ali lagao bih kad ne bih priznao da je pomisao na sljedeće piće uvijek bila prisutna u mojoj glavi. George i ja smo danas jako bliski i uvijek smo bili tu jedan za drugoga, ali bez sumnje sam bolji otac sada kada sam trijezan - dodao je.
- Kad sam imao 48 godina dobio sam neočekivani e-mail u kojem je pisalo da TV program pod nazivom DIY SOS traži lokalnog majstora za tepihe za pomoć u njihovim emisijama. Osigurao sam ugovor na neko vrijeme, a zatim sam godinu dana kasnije postao 'Dave the Carpet' na emisiji '60 Minute Makeover'. Iako sam dobro obavljao posao, što to je trajalo osam godina, broj opijanja nakon radnog vremena je porastao. Većinu noći nakon snimanja izlazili bismo, a piće je teklo u potocima, često do točke ekscesa. Sljedeći dan bismo otišli na posao mamurni, ali smo nekako funkcionirali i obavili posao kako treba. Bilo je naporno - ispričao je.
Kaže da mu se život pretvorio u jednu pijanu epizodu za drugom i kad se danas osvrne na sve to, osjeća se kao da je bio užasna osoba.
- Uništio sam veze, postao ogorčeniji i bjesniji, nije me bilo briga što ljudi misle o meni. I došlo je do točke u kojoj sam jako puno vremena počeo provoditi sam u pijanom stanju. Često bih sljedećeg jutra osjetio intenzivan samoprijezir kada bih pogledao u mobitel i vidio zlobne poruke koje sam slao ljudima. U tom bih se trenutku zakleo da više nikad neću piti, a onda bih do 16 sati krenuo u trgovinu po votku - prisjetio se.
'Početkom siječnja 2019. dogodilo se nešto čudesno'
Dno života je dotaknuo 2018. godine. Umrla mu je mama i nije znao kako se nositi s boli koju je osjećao.
- Sve sam više izmicao kontroli. Završio sam na 4-dnevnom liječenju, spavao na plaži i nisam mario hoću li se ponovno probuditi. Onda se početkom siječnja 2019. dogodilo nešto čudesno. Moj dobar prijatelj po imenu Piers poslao mi je poruku i umjesto da me osuđuje, rekao je da zna koliko se mučim i predložio da mu se pridružim aplikaciji 'Dry January' (aplikacija koja pomaže u odvikavanju od alkohola). Sjećam se da sam prasnuo u smijeh i nisam mu odgovorio. Ali kako je dan odmicao, stalno sam razmišljao o njegovom tekstu. Počeo sam se vizualizirati trijezan i bio sam zaintrigiran. Pitao sam se kako ću se osjećati, kako ću izgledati, kako bi mi se život mogao promijeniti... Na kraju tog dana poslao sam mu poruku s pitanjem je li kod kuće. Bio je, pa sam se odvezao do njega. Pogledao sam ga i rekao: 'Učinimo to'. Od tog dana nisam popio ništa - ispričao je.
- Ljudi me pitaju zašto baš tada? Nisam siguran da imam konkretan odgovor, ali život mi je u tom trenutku bio tako loš da sam mislio da bih mogao umrijeti. I premda sam tada bio očajnički nesretan, postojalo je nešto u meni što se još uvijek željelo zgrabiti za slamku spasa od Piersa. Da nije poslao poruku ili da nije bio kod kuće kad sam mu poslao poruku, uvjeren sam da ne bih bio živ za svoj nadolazeći 60. rođendan. Posljednjih godina sam posjećivao terapeute i to mi je pomoglo da shvatim razloge zašto pijem. Nikad se nisam osjećao dovoljno dobrim, a piće je bilo način da prikrijem svoje osjećaje, a ne da se s njima nosim - rekao je i savjetovao ljudima koji imaju sličnih problema kakve je on imao, da potraže stručnu pomoć.
Priznaje da mu nije bilo nimalo lako prestati piti, ali osjećao se uzbuđeno što će pokušati, što nije odustao od samoga sebe.
- Piers mi je prije rekao za svoj plan da biciklom putuje do Pariza kasnije te godine i odlučio sam da želim ići s njim. Tako sam svako jutro u 6 sati odlazio kod njega i zajedno smo trenirali. Polako sam se počeo osjećati bolje i izgledati bolje, a to me potaknulo i da se zdravije hranim te ranije odlazim u krevet. Pozitivne strane su se povećavale i bilo je sjajno. Sjećam se da sam nakon šest tjedana šetao psa i vidio svoj lokalni pub. Prošao sam pokraj njega podvlačeći crtu ispod svog starog ponašanja i obvezujući se na apstinenciju rekao je.
Danas pomaže drugima da se ostave alkohola i vidio je, kaže, sve vrste scenarija kada je u pitanju piće. Ima svoj podcast One for the Road na kojemu daje savjete i prepričava svoja iskustva.
- Napravio sam više od 100 intervjua na svom podcastu i najveća stvar koju sam naučio je ta da svaka osoba ima individualan odnos s alkoholom. Možda piju jer imaju nisko samopoštovanje, ili ih trenutna situacija čini krajnje nesretnima, ili su u toksičnoj vezi, ili su ih traume iz prošlosti navele na ovaj put. Ali svima njima je najvažnije shvatiti zašto se oslanjaju na bocu. 'Dry January' je izvrsna prilika ljudima da krenu na put odvikavanja od alkohola, mjesec dana bez alkohola nakon kojeg provjeravaju svoje mentalno i fizičko zdravlje. Ali, ako tijekom tog procesa samo zbrajate dane i tjedne bez razjašnjavanja razloga koji stoje iza vaše povezanosti s pićem, tada ćete se tijekom teškog perioda vjerojatno vratiti starim navikama - pojasnio je.
- Alkohol je droga koja izaziva jaku ovisnost, ali je društveno prihvatljiva, a njegove opasnosti se guraju pod tepih. Vlada nam govori da pijemo odgovorno, ali onda uđete u supermarket i susrećete se s hrpom pića prije nego što stignete do blagajne. Trebalo bi biti puno više svijesti o zdravstvenim opasnostima pića. Ja sam uvjeren da više neću piti. Stvorio sam si život u kojem mi ne treba alkohol da umrtvi bol, ili da se osjećam bolje, ili da me motivira. Imao sam toksičan odnos s alkoholom, ali sada sam se razveo od njega. Osjećam se zdravo, pozitivno, uzbuđeno zbog svoje budućnosti. Penjao sam se na planine u Nepalu i Maroku, smršavio sam, imam čvrste veze i ne pijem nikakve lijekove. Znam da vrijedim više od te osobe koja je bila pijana svaki dan. Da ste me prije pet godina pitali osjećam li se ponosnim na sebe, nasmijao bih se. Ali ovih sam dana jako ponosan na to gdje sam sada. Ponosan sam na činjenicu da mogu ući u bilo koji pub, naručiti sok i osjećati se dobro zbog toga. Ponosan sam što sam živ zbog svog sina. Ponosan sam što me čeka još jedan pozitivan dan. Ponosan sam na sebe - zaključio je, a prenosi msn.com.