Malena Marija je moja prva čukununuka. Iako sam znala da ću dobiti čunukunuče svejedno sam se iznenadila kada se na vratima pojavio muž moje najstarije unuke Alenke, Franjo i rekao mi: 'Dobar dan, čukunbako', započinje svoju priču Anica Pergar (84) iz Šenkovca pored Čakovca.
POGLEDAJTE VIDEO (Obitelj koja se preselila na Susak):
- Na to sam ja pitala: 'Kaj je bilo', a on mi je ponovio: 'Rekao sam vam čukunbako. Rodila se mala Marija'. Meni je srce štelo skočiti od veselja. Došao mi je to osobno saopćiti. On je nekada mene učinio prabakom kada se rodio njegov sin Saša i kasnije Aleksandra, a sada preko moje praunuke i čukunbakom. Teško je opisati osjećaje koji su me obuzeli, ali to mi je jedan od najsretnijih, ako ne i najsretniji dan u životu. Kada sam prije 28 godina postala prabaka Aleksandri nisam ni slutila da bi se takvo nešto moglo dogoditi - rekla je Anica. Ona je najstarija od pet generacija žena u obitelji.
Ovaj rijedak, ali presretan trenutak, obitelj je ovjekovječila prekrasnim obiteljskim fotografijama. Na fotografiji su se tako poredale - šukunbaka Anica, prabaka Ružica, baka Alenka, majka Aleksandra i malena Marija.
Najstarija u obitelji Anica Pergar, rođena je kod kuće, a njezinu majku je porodila baka Marija.
- Moja majka i baka doživjele su 82 godine. Bila sam domaćica, a pokojni suprug je imao zidarski obrt. Udala sam se davne 1954. godine. Tada mi je bilo 17, a iste godine dobila sam Ružicu koja je sada prabaka. Osim nje, imam i mlađu kćer Mirjanu - priča šukunbaka koja danas ima četvero unučadi, ali i 12 praunuka. Ne želi se, kaže, miješati u moderan odgoj.
- Aleksandri sam savjetovala da se brižno skrbi za Mariju, pazi na njeno zdravlje, stavlja joj kapicu na glavu da se ne prehladi i naravno da je dobro hrani - ističe.
Dodaje kako oko odgoja djece, nema puno mudrosti.
- Bila su ono druga vremena. Kad se odlučite imati djecu morate znati da ćete se veliki dio života odreći na njihov odgoj i da nema mjesta zabavama i nemarnosti. Te sam iste stvari prenosila i savjetovala svojoj djeci pa to savjetujem i praunuci Aleksandri - govori šukununuka Anica.
Kada smo je pitali kojoj je generaciji lakše živjeti, šukunbaka odgovara kako je danas mnogo lakše, ali i kako se nekad puno više družilo jer ritam života nije bio tako ubrzan.
- Današnje generacije nažalost ne znaju što je težak život. Imaju gotovo sve. I ja sam nekada imala tablet, ali ne ovaj elektronski, nego pločicu i kredu na koju smo pisali i brisali, to je bila preteča tableta - priča.
Kao zajedničku poveznicu između generacija žena ističe - dugovječnost, ali i ljubav prema pečenju kolača koju prenose jedna na drugu. S tim se složila i njezina kći Ružica, koja je rođenjem malene Marije postala prabaka.
- Ona mi je prva praunuka i jako sam ponosna što sam postala prabaka sa 66 godina. Baka sam postala kad mi je bilo 36. Kada bih rekla da sam ponosna na malenu Mariju bilo bi premalo. Preponosna sam - rekla nam je prabaka Ružica Bubek iz Pribislavca.
I ona se poput svoje majke udala sa 17 godina i iste godine rodila Alenku. Svojoj djeci je, kao i unuci Aleksandri, davala isti savjet.
- Uvijek sam savjetovala da treba biti marljiv i da ništa u životu ne smije biti teško napraviti - ističe.
I ona smatra da je danas puno lakše odgajati djecu.
- Mislim da je i život puno lakši za roditelje u odnosu na nekad. Danas postoje moderne tehnologije, načini liječenja, stručni timovi, dostupnost podataka za učenje i upoznavanje životnih prepreka i izazova - govori Ružica. S njom se složila i njezina kći Alenka Oreški (49), baka malene Marije.
- Svaka generacija ima svoje prednosti i mane. Najlakše je današnjim generacijama jer nažalost naučili smo djecu da im ništa ne nedostaje i uvijek smo se žrtvovali za njih, dok smo se mi, a posebno naša starija pokoljenja koji su sve morali steći žuljevitim rukama. Danas je lakše, ali su ljudi više otuđeni unatoč tehnologiji, a nekada makar i siromašni više su se družili i posjećivali. No u našoj je familiji još uvijek obitelj na prvom mjestu i stoga se i rađaju višegeneracijske ljubavi - ističe ponosna baka.
Ova situacija u obitelji već se dogodila. Alenkina prabaka također je dočekala svoje prapraunuke.
- Rođenjem moje djece, sina Saše 1990. godine i Aleksandre 1991. godine moja prabaka Katarina iz Žiškovca postala je također čukunbaka. Tako da je to po drugi put uzastopno da je pet živućih generacija. Razlika je bila samo u tome što je onda naš sin Saša bio prvi čukununuk, a Aleksandra godinu dana kasnije prva čukununuka. Životni vijek žena po ženskoj liniji je iznadprosječan. Moja je majka sada stara 65 godina, baka 84 godine, moja pokojna prabaka Katarina doživjela je 82 godine, kao i moja pokojna čukunbaka Marija koja je također imala 82. Nažalost, životni vijek muškaraca je puno kraći - ispričala je.
Alenka se udala odmah na završetku srednje škole, kad joj je bilo 18 pa rodila sina Sašu.
- Marija mi je prva unuka, a nadam se da ne i zadnja. Taj je osjećaj jako teško opisati, to treba doživjeti - govori ponosna baka. Kćeri rado uskače sa savjetima i oko brige koliko joj vrijeme i posao dozvoljava.
- S obzirom na to da je danas drugačije i ubrzan ritam života većinu savjeta prihvaća, ali s nekima se ne slaže. No to je razumljivo jer ona je odgajateljica u vrtiću i ima znanja i suvremene pristupe odgoju - otkriva Alenka. Nju je majka najviše savjetovala oko obrazovanja.
- Rekla je da se trebam školovati da imam svoje zanimanje kako bih se što prije mogla osamostaliti. Baka je uvijek našla više strpljenja i naučila me puno oko rada u poljoprivredi i oko vrta - kaže.
Usvojena znanja i vještine prenosila je i na svoju djecu.
- Uvijek sam ih štitila i nastojala da im ništa ne nedostaje. Uvijek sam ih učila da samo svojim radom i poštenjem mogu postići sve u životu i da nije sve u novcu, već je bitna ljubav u obitelji prema svojoj djeci, a i roditeljima - istaknula je.
Sve su se složile da je ljubav prema slasticama ono što ih povezuje, a majka malene Marije, Aleksandra Belec (29) našalila se i dodala da je još jedna zajednička crta - spavanje.
- Mislim da nas svih pet spaja to da smo sve velike spavalice. Jednostavno volimo spavati - govori odgajateljica predškolske djece koja se nakon udaje preselila u Šenkovec, gdje i radi u dječjem vrtiću.
- Marija se rodila 28. rujna 2020. iako je termin bio 19. rujna. To je najviše zabrinulo čukunbaku Anicu koja je znala reći da će prije umrijeti nego postane čukunbaka i tako nas je uvijek dobro nasmijala - priča Aleksandra.
Dodaje kako je bilo puno savjeta od svake generacije, ali su neki, naravno, izašli iz mode te ih je pregazilo vrijeme. U svemu joj najviše pomaže suprug koji joj je najveća podrška.
- Uz njega uskaču i moji roditelji koliko im posao i zdravlje dozvoljava. Baka Alenka je više tu da čuva, mazi i pazi, a deda Franjo skoro svakodnevno dolazi da priča Mariji priče - otkriva mlada majka.
Upisala je i diplomski studij predškolskog odgoja i obrazovanja, tako da sada s Marijom u naručju sluša online nastavu.
- Uz puno truda, dobru organizaciju i muža stignem sve. Kada je muž odsutan radi posla Marija studira sa mnom. Za sada surađuje i uvijek kad smo same prespava predavanje. Kad je tata doma onda se oni čuvaju, a mama sluša predavanje. Trenutno nas spašava online nastava koja se odvija radi korone - rekla je Aleksandra.
Kada smo je upitali kojoj je generaciji bilo najlakše, odgovara kako svaka ima svojih prednosti, ali i nedostataka.
- Nekad nije bilo svih tih preparata, jedni su druge savjetovali dok smo danas modernizirani. Sve nalazimo na internetu što se nekad i ne pokaže dobrim. Ipak je malo bolje ono starinsko, a isprobano nego moderno savjetovano - zaključuje.
Obitelj je posebno ponosna na to što je aktivna u KUD-u Kaštel Pribislavec. Aleksandra od sedme godine svira tamburicu kao jedini ženski član tamburaškog sastava, a uz majku Alenku vodi i dječju folklornu sekciju. U KUD-u i glumi sa svojim ocem Franjom koji je voditelj dramske sekcije. On, osim što glumi - režira te piše tekstove.
- Prabaka Ružica pomaže u prikazu običaja, ali i kulinarskim znanjima prilikom obilježavanja Dana kruha i zahvale za plodove zemlje. Malenu Mariju ćemo također učlaniti u KUD i time će postati najmlađa članica - ističe ponosni djed Franjo.