Tijekom gledanja televizijskih serija i filmova, djeca su izložena primjerima fizičke boli i to njih najmanje devet vrsta, stoji u studiji znanstvenika sa Sveučilišta Bath i Sveučilišta Calgary koji su analizirali na koji način sadržaji namijenjeni djeci u dobi od četiri do šest godina prikazuju bol i empatiju. Yahoo prenosi kako su analizirali 16 popularnih dječjih medija, uključujući filmove The Secret Life of Pets, Despicable Me 2, Toy Story 3 & 4, Inside Out, Incredibles 2, Up, Zootopia, Frozen i Finding Dory kao i televizijske serije Sofia the First, Shimmer and Shine, Paw Patrol, Octonauts, Peppa Pig i Daniel Tiger’s Neighborhood.
POGLEDAJTE VIDEO: Razvoj dječjeg mozga se usporava od gledanja u ekrane
Pregledali su 52 sata snimki tih filmova i serija te zaključili kako su u njima prikazane 454 scene bolnih incidenata. Bol se može promatrati u raznim oblicima, pa su je znanstvenici kategorizirali od svakodnevne koja uključuje manje ozljede poput ogrebotine ili masnice, teške koja je ozbiljnija ozljeda, nasilne u kojoj su ozljede namjerno prouzročene, kronične poput bolova u trbuhu, leđima ili glavobolje te u konačnici do proceduralne koje nastaju zbog medicinskih ili drugih razloga.
Većina, čak 79 posto bolnih scena odnosila se na nasilne ozljede dok je svega 20 posto primjera prikazivalo svakodnevne sitne ozljede nastale zbog pada ili sudaranja s nekim objektom. Usto, muški likovi češće su prolazili kroz teške bolove.
Znanstvenici također navode univerzalni nedostatak empatije prema liku koji je u bolovima. Prilikom ozljeda u 75 posto slučajeva situaciji su svjedočili drugi likovi, a u 41 posto slučajeva nisu uopće reagirali.
Empatiju su procjenjivali s obzirom na to je li lik pokazao zabrinutost pomažući ili nudeći savjete, ili je bio indiferentan se se okrenuo i ignorirao patnju,.
American Psychological Association opisuje empatiju kao sposobnost razumijevanja tuđeg gledišta ili cjelovito zamišljanje kako se taj čovjek osjeća ili misli.
- Empatija sama po sebi ne pruža motivaciju za pomaganjem, iako se može pretvoriti u simpatiju ili sobni distres koji će potom rezultirati akcijom - tvrde autori studije.
Predstavnici navedenih serija i filmova nisu komentirali istraživanje, a na upite je odgovorila jedino Linda Simensky iz PBS Kids Content.
- Daniel Tiger’s Neighborhood kojeg producira Fred Rogers Productions temelji se na društvenim i emocionalnim principima prema kojima je empatija osnovni princip ove serije. Stvarajući priču za svaku epizodu te iskreno portretirajući i modelirajući empatiju likova, uvijek to imamo na umu. Zapravo, jedna od strategija učenja u seriji odnose na promišljanje o tome kako bi se netko drugi mogao osjećati budući da empatiju smatramo ključnom lekcijom za djecu - kazala je.
Koautorica studije Melanie Noel, profesorica psihologije na Sveučilištu Calgary kaže da je primijetila i puno rodnih stereotipa.
- Ne samo da je ukupno više muških likova strpjelo tešku i intenzivnu bol, nego se dječake i ismijavalo zbog toga dok su djevojčice dobivale više empatije čime se doprinosi klasičnom obrascu dame u nevolji- istaknula je Noel.
Prikazivanje boli je, smatra ona, vrlo utjecajno,
- Jednostavno rečeno, bol je velik dio djetinjstva. Ipak, kao društvo je izbjegavamo, ne pridajemo joj dovoljno pažnje i stigmatiziramo je - kaže Noel dodajući kako posljedice mogu utjecati na upravljanje osjećajima kod djece. Emocionalna bol je povezana sa fizičkom boli, osobito ako djeca imaju dojam da njihovu bol odrasli nisu prepoznali.
- Razvoj empatije je važan, a najjednostavnije se vidi na primjerima u kojima netko padne i ozlijedi se. Naša studija je o boli, ali i o empatiji. Smatramo da bi filmovi i serije mogu učiniti puno više da djeci omoguće bolje razumijevanje boli upravljajući različitim načinima na koje likovi iskazuju empatiju kad drugi trpe bol - ustvrdila je koautorica studije Abbie Jordan sa Sveučilišta Bath.
- To je važno jer djecu uči kako se ponašati kad netko od vršnjaka doživi bol, kao kad, primjerice, drugo dijete padne na igralištu ili mora liječniku na rutinsko cijepljenje - istaknula je Jordan.
Unatoč preporukama stručnjaka da se boravak pred ekranima minimalizira na jedan do dva sata na dan, postoji svijest kako će boravak pred ekranima tijekom pandemije samo porasti.
- Bilo bi optimalno kada biste sjeli sa djecom i pomogli im razumjeti što su upravo vidjeli, no to nije realistično. Ono što roditelji mogu učiniti jest zapitati djecu što bi ona učinila u pojedinim situacijama. Mediji igraju važnu ulogu, n roditelji mogu naučiti djecu nestereotipnim ulogama te objasniti im kako da brinu za druge - zaključila je Noel.