Steven, 30-godišnji zavarivač iz Los Angelesa, ima penis savršeno normalne veličine. U stvari, prema nedavno objavljenoj studiji koja je utvrdila da je prosječna veličina penisa u erekciji oko 13 cm, Steven je čak malo iznad prosjeka.
No, on se u tinejdžerskim godinama, sve do ranih 20-ih, nije tako osjećao.
- Uvijek sam vjerovao da sam ispod prosjeka, a tko god je rekao drugačije, samo me pokušavao oraspoložiti ili na neki način manipulirati sa mnom - ispričao je Steven za HuffPost, a njegov je puni identitet poznat njihovoj redakciji.
Steven se zapravo sjećao prilično samouvjereno zbog svog izgleda općenito - redovito je išao u teretanu i svi su mu govorili da dobro izgleda. Ali ništa od toga nije mu bilo važno jer je prema porno-standardima koje je usvojio preko interneta, vjerovao da je fizički potpuno neskladan.
"Odrastajući u dobu interneta s lako dostupnim porno filmovima stvorio sam si dojam da svaki dečko osim mene ima čudovišno velik penis", ispričao je Steven, a takvo je razmišljanje, razumljivo, uvelike utjecalo i na njegov seksualni život.
"Lako je steći lažni dojam da će djevojka s kojom se spetljam kasnije pričati kako ti je mali, ili će reći sljedećem tipu s kojim bude kako mu je puno veći nego zadnjem tipu s kojim je bila",dodao je.
Steven se u vrijeme puberteta mučio s penilnom dismorfijom - poremećajem u doživljaju svog tijela, u ovom slučaju konkretno penisa.
Penilna dismorfija smatra se potkategorijom tjelesnog dismorfnog poremećaja (BDD) koja je izraženo fokusirana na penis.
- To je puno više od same želje da vam penis bude veći - objasnio je Stephen Snyder, seksualni terapeut i domaćin podcasta „Liječnik za odnose“. Kao i dismorfija tijela generalno, muškarci su u ovom slučaju toliko zaokupljeni nedostacima, tj. veličinom - da im uzrokuje stvaran problem, a ponekad vodi i do izbjegavanja normalnog ponašanja.
- Muškarci koji pate od penilne dismorfije mogu si mjeriti penis iznova i iznova, izbjegavati izlaske, prakticirati tehnike povećanja kod kuće za koje vide reklame na internetu, pa čak traže i operaciju povećanja penisa - ističe Snyder.
Kao i kod uobičajene dismorfije tijela, stanje može pogoditi bilo koga - one koji su veličinom iznad prosjeka, prosječne ili one ispod prosjeka. Prema istraživanju objavljenom u British Journal of Urology većina muškaraca koji idu na operaciju povećanja penisa imaju penise normalne veličine.
- Teško je reći koliko je učestala penilna dismorfija, budući da ljudi koji boluju od nje često ne traže pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje - kaže Snyder.
Možete znati da patite od nje ako se psihički stalno mučite i uskraćujete si brojne životne radosti zbog opterećenja oko veličine, izbjegavate izlaske i/ili imate stalnu potrebu za mjerenjem penisa.
No, dobre vijesti su da je u nedavnom istraživanju muške populacije u SAD-u 85,9% njih izjavilo da su manje ili više zadovoljni svojim genitalijama.
"Djevojka s kojom sam se viđao zamolila me da joj pošaljem fotografiju penisa, a onda mi je odgovorila: "Kako ti je velik", ispričao je Steven. I premda je svjestan da bi većina dečkiju to shvatila kao kompliment, on je mislio da laže.
Uloga porno filmova u dismorfiji penisa
Dio razloga zašto neki muškarci imaju ovaj problem je taj što na njihova očekivanja utječu porno filmovi, pa se ravnaju prema muškarcima koji u njima glume i misle da je njihova veličina 'normalna veličina'.
U svojoj knjizi "Knjiga penisa: vodič liječnika o penisu", urolog Aaron Spitz kaže da otprilike 40% muškaraca koji mu dođu u ordinaciju i traže operaciju povećanja penisa ideju da nisu dovoljno obdareni dobiju gledanjem pornografije, a u stvari su normalni.
"Veliki problem s pornografom je taj što, iako većina ljudi intuitivno zna da ne predstavlja stvarnost, malo njih ima bilo koji drugi referentni okvir s kojim bi se mogli usporediti ", objasnio je Spitz, koji kaže i da ako niste urolog, vjerojatno imate ograničeno znanje o tome kako sve penis može izgledati.
"U porno industriji prosječna veličina penisa često je veća od 20 ili 23 cm" kaže Theo Ford, glumac u filmovima za odrasle. "Smiješno, često i sam zaboravljam da ti filmovi nisu relevantni pokazatelji i gotovo sam iznenađen kad sretnem momka s prosječnom veličinom penisa", dodaje Ford koji priznaje da i sam, zbog utjecaja posla koji radi, ponekad za sebe misli da ima premali penis.
S obzirom na to koliko su popularni videozapisi s Afroamerikancima na porno web stranicama, oni se naročito bore s pitanjem veličine. Odrastajući kao crni tinejdžer u South Bendu, Indiani, 24-godišnji Luka je rekao da je dismorfija penisa išla "ruku pod ruku s njegovom ovisnošću o pornografiji".
"Čitav mit o genitalijama kod Afroamerikanaca učinio me izuzetno samosvjesnim, do te mjere da sam mislio da ako žene očekuju od mene nešto posebno, jednostavno ću ih razočarati”, ispričao je Luka koji je zbog zabrinutosti oko veličine do prije nekoliko mjeseci bio djevac.
"Mislim da sam ostao djevac toliko dugo jer sam pustio da me dismorfija pojede. Usvojio sam taj krivi mentalitet.", dodao je.
Kako se nositi s dismorfijom penisa
Spitz kaže da bi muškarci trebali razgovarati s liječnikom ili terapeutom prije nego što se podvrgnu bilo kojoj vrsti operacije. Općenito, sve dok je tijelo zdravo i funkcionira, nema dobrog razloga za stres zbog dimenzija koje ne možete kontrolirati, objasnio je Spitz koji kaže i da stalno mjerenje neće pomoći da se bolje osjećate.
"Kompulzivno samoopažanje i mjerenje može pogoršati anksioznost kod penilne dismorfije", rekao je Snyder.
Ni Luka ni Steven više ne izbjegavaju seks, a Steven kaže kako su mu pomogli izlasci s raznim djevojkama:
U stvarnom je životu, shvatio je, većini žena duljina zapravo nebitna, a ako im je nešto i bitno, onda je to opseg, budući da širi penis čini 'bolji posao' stimuliranja klitorisa. I očito, postoje i drugi načini da ugodite ženi koji ne uključuju penis; pa radite na vještinama oralnog seksa - poručuje Steven koji danas shvaća kako žene svoj krevet žele dijeliti s nekim tko je dobar o pristojan, bez obzira na veličinu njegovog penisa.
"Umjesto na veličinu, usredotočite se na to da budete ljubazni, šarmantni, smiješni, zabavni i svoji", poručio je svima koji se bore sa sličnim problemom.
Hrvati nemaju problem s krivim doživljajem sebe?
Da provjerimo koliko je ovaj poremećaj zastupljen kod nas, razgovarali smo sa specijalistom psihijatrom iz Klinike za psihijatriju Vrapče, dr. med. Porinom Makarićem. Objasnio nam je kako su osobe s tjelesnom dismorfijom (odnosno tjelesnim dismorfnim poremećajem) zaokupljene doživljavanjem svojih mana ili nedostataka u tjelesnom izgledu, koji često uopće nisu realni.
Bitno je napomenuti, ističe dr.med. Makarić, kako te mane drugi ne percipiraju ili ih pak smatraju neznatnim, no pojedincu one ipak uzrokuju značajnu patnju ili ga onemogućuju u normalnom svakodnevnom funkcioniranju.
"Osoba sa tjelesnom dismorfijom može sebe smatrati neprivlačnom, pa čak i odvratnom, te misliti da se nikome nikada neće svidjeti. Zaokupljenost je općenito nametljiva, teško joj se oduprijeti kao i kontrolirati ju, a često može dovesti i do različitih prekomjernih i ponavljajućih ponašanja: poput provjeravanja "manjkavosti" u ogledalu ili uspoređivanju vlastitog izgleda sa izgledom drugih", tumači dr. med. Makarić, koji vjeruje kako kod nekih dismorfija može dovesti do nepotrebnih i opetovanih estetskih operacija čijim rezultatom podvrgnuti nisu nikad zadovoljni.
"Obično su to operacije lica ili glave (npr. zbog prorijeđene kose, veličine i oblika nosa, očiju, uški ili usta), no može biti usmjerena na bilo koji dio tijela pa tako i na genitalije", objašnjava dr. med. Makarić, te napominje kako penilna dismorfija prema samoj klasifikaciji nije zasebna dijagnoza, već se svrstava pod tjelesni dismorfni poremećaj u kojem je muškarac nezadovoljan izgledom i veličinom penisa, a što mu uzrokuje osjećaj anksioznosti, srama i/ili nelagode.
"Češće je riječ o usmjerenosti na veličinu penisa nego na oblik, a zanimljivo je da većina zapravo ima penis normalne i prosječne veličine (otprilike 13 cm)", objašnjava dr.med. Makarić, i dodaje da je prema brojnim istraživanjima upravo penis dio tijela kojim muškarci najčešće nisu zadovoljni, i to uglavnom njegovom veličinom. Slaže se i kako na nečiju (pogrešnu) percepciju vlastitog tijela, ili dijela tijela, itekako velik utjecaj imaju mediji, a u ovom slučaju posebno porno industrija.
"Muškarci zaposleni u porno industriji imaju iznad prosječno velike penise kao simbol muškosti, te seksualne odnose vrlo dugog trajanja uz konstantno očuvanu erekciju što zapravo nije realno".
I premda se poremećaj tjelesne i penilne dismorfije može javiti kod bilo koga, dr.med. Makarić napominje kako on najčešće počinje u mladosti.
"Dječaci često uspoređuju vlastiti penis s drugim dječacima koji mogu biti različitog uzrasta pa tako imati i veće penise, što kod pojedinaca može uzrokovati zabrinutost koja kasnije može i progredirati u poremećaj. Ipak, to nije pravilo, što je i potvrđeno s ne tako velikom prevalencijom te potkategorije tjelesnog dismorfnog poremećaja. Bitno je i za napomenuti da se osobe sa penilnom dismorfijom znaju podvrgnuti operacijskim zahvatima povećanja penisa, a zapravo bi ih bilo ispravno uputiti psihijatru na pregled", savjetuje dr. med. Makarić, koji napominje i kako prema njegovom iskustvu, muškarci koji dođu u Kliniku za psihijatriju na seksualno savjetovanje ili terapiju, najčešće dolaze zbog problema s erekcijom i zbog prijevremene ejakulacije.
"Znaju se javiti i zbog nezadovoljstva veličinom i izgledom penisa, no najčešće je riječ o različitim mitovima koje imaju a koji su vezani uz izgled 'idealnog' penisa, a kod takvih su slučajeva često dovoljni savjetovanje i pružanje adekvatnih informacija", objasnio je.