Povećana tjelesna masa i pretilost (debljina) su vodeći javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Pojavnost počinje rasti nakon četvrte godine života i linearno raste do odrasle dobi. Tako primjerice u dobi od 6 godina višak kilograma ima oko 23% djece, u dobi od 9 godina 36%, da bi u odrasloj populaciji učestalost dosegla 65%; od kojih je 25% u kategoriji debljine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Debljina je bolest koja se odražava na funkcioniranje svih organskih sustava u tijelu. Teško je prihvatiti da je debljina u djece bolest kada pogledate malo, simpatično, debeljuškasto dijete koje nema nikakvih problema. Produkti metaboličkih promjena malo po malo oštećuju organe, i ubrzo se mogu zapaziti promjene poput povišenog krvnog tlaka, promjena razina masnoće i šećera u krvi, prijevremenog starenja zglobova i smanjenja elastičnosti krvnih žila. Ti procesi postaju ireverzibilni problem nakon tridesete godine. Stoga se može ustvrditi da je debljina podmukla bolest.
Posljedice vidljive su nakon nekoliko godina: povećava se učestalost šećerne bolesti, izražene su promjene na krvnim žilama, javlja se povećanje krvnog tlaka, oštećenje jetre, izražene kožne promjene na potkoljenicama, deformiteti stopala (spuštena stopala, hallux valgus – “čukljevi” na palčevima), potkoljenicama (X-noge) i povećani rizik od malignih bolesti. U adolescenciji debljina uzrokuje različite psihološke smetnje.
Od iznimne je važnosti poduzimati odgovarajuće mjere kako do povećanja tjelesne mase ne bi došlo. Ako se i pojavi, uspješnost liječenja ovisi o što ranijem uočavanju problema i uvođenju određenih mjera. Kašnjenje intervencije uzrokuje efekt snježne grude – šteta postaje sve veća, a problem sve teže rješiv. Stoga je važno staviti naglasak na prevenciju, primarnu – zdravstvenim prosvjećivanjem kako se debljina ne bi razvila, i sekundarnu (rano otkrivanje) kako bi se što ranije uočila bolest i započelo liječenje.
Prema našim istraživanjima gotovo 30% roditelja nije svjesno da njihovo dijete ima višak kilograma. Za širu uporabu se preporučuje metodologija procjene omjera opsega struka i visine (mjereno u centimetrima). Ako je taj omjer (okvirno) veći od 0,5 tada postoji problem. Prednost ove metodologije je da je ovaj omjer gotovo nepromjenjiv obzirom na spol i dob – vrijedi od djetinjstva pa sve do odrasle dobi. Druga prednost je što je ovaj omjer najpouzdaniji pokazatelj rizika od nastanka kardiovaskularnih bolesti i skraćenja očekivane životne dobri.
Uzroci pretilosti su brojni – od obiteljskih čimbenika, nasljeđa, ekonomskog statusa, pa sve do šireg socijalnog okruženja. Stoga je nužno ovom problemu pristupiti interdisciplinarno, cjelovito, ili kako se u literaturi navodi, holistički. U programu Poliklinike Salvea stožernu ulogu imaju pedijatar i nutricionist koji će po potrebi uključivati i stručnjake drugih struka (gastroenterolog, kardiolog, nefrolog, endokrinolog, dermatolog, psiholog). Programiranje tjelesne aktivnosti za svako dijete ponaosob je zadaća kineziologa. Načelno, kada je riječ o djeci, intervencija zahvaća cijelu obitelj, traži nerijetko promjenu životnih navika i dugotrajnu i nepokolebljivu predanost.