Žena iz Essexa u anonimnom blogu podijelila je fotografije i detalje vezane uz život pacijenata psihijatrijske bolnice, s ciljem da razbije stigmu koja prati takve ustanove. Kaže kako joj je dijagnosticiran granični poremećaj osobnosti s visokim rizikom od samoubojstva, te da je pala u duboku depresiju i pati od iluzija.
Čim je zatražila pomoć liječnika, odmah su procijenili da bi si mogla oduzeti život, te je dobila krevet u zatvorenom odjelu bolnice u roku od nekoliko sati. Vrlo brzo oduzete su joj vezice za cipele, remenje i svi slični predmeti koje bi mogla iskoristiti za pokušaj samoubojstva.
- Trećeg dana sam imala sastanak s psihijatrom koji nije dobro prošao. Imala sam osjećaj da me ne sluša i preplavio me gnjev tako da sam na kraju izjurila iz sobe i ostatak poslijepodneva provela jecajući. Kad je medicinska sestra došla provjeriti kako sam, skinula mi je vezice sa cipela, jer je valjda mislila da ću se pokušati ubiti s njima.
Kasnije tog tjedna sam bila malo bolje, no nisu mi ih vratili - priča žena. Kaže kako je soba u koju je bila smještena vrlo ugodna, ali je vruće, a prozori se iz sigurnosnih razloga ne otvaraju više od dva centimetra.
U sobi na zatvorenom odjelu nema ni utičnica. Ne smije imati ni mobitel ni slične aparate koji se moraju puniti, jer bi i njihova žica mogla biti opasna ako se odluči ubiti. U ormarima nema vješalica, u toaletima nema klasičnih školjki, a ne može se ni do izlaza, a da prije toga ne prođete pored sobe u kojoj su liječnici i sestre koji vas mogu vidjeti, tako da je sve prilagođeno sigurnosti pacijenata.
Ženama savjetuje da ponesu vlastite uloške i osnovnu kozmetiku, jer bolnica nema dovoljno novca da se takve stvari osiguraju za sve pacijente. Ne pretjerujte s kozmetikom, neće vam biti potrebni parfemi, već sapun i dezodorans.
- S druge strane, bolnica je uredna, dobit ćete bolničku pidžamu, šampone, gel za tuširanje, loptu za stres i vrećicu lavande koju možete držati kraj sebe za opuštanje - kaže anonimna pacijentica. U bolnici su joj omogućili i da slika, pa je tako nastala slika s puno očiju bića iz neke druge dimenzije, koje je 'viđala' u situaciji kad je bila pod najvećim psihičkim pritiskom.
Ističe da je je unatoč svemu sretna što je upala na ovaj odjel i da svoju priču dijeli s ciljem da ohrabri druge koji se bore sa sličnim problemima da potraže pomoć. U međuvremenu je otpuštena, jer se osjeća bolje, a najljepši dio sjećanja na bolnicu su ona vezana uz pacijente. Većina kontakata s njima bila je ugodna i međusobno su se podržavali. Isto vrijedi i za osoblje bolnice, iako su često jako opterećeni i umorni.
- Važno je znati da ljude ovdje mogu zadržati i protiv njihove volje, ako procijene da je to dobro za njihovu sigurnost. Tek kad doista budete bolje i uspijete liječniku dokazati da više nemate suicidalnih sklonosti i niste opasni za druge, možete biti otpušteni - kaže.