U društvima diljem svijeta postojali su porezi za neoženjene muškarce i smatralo ih se kao koristan izvor prihoda.
Još u starom Rimu, postojala je ideja o posebnom oporezivanju slobodnih odraslih muškaraca. Rimski car August je nametnuo ‘Lex Papia Poppaea’, što je značilo nametanje poreza slobodnim muškarcima i bračnim parovima koji nisu imali djece.
POGLEDAJTE VIDEO:
Svrha poreza bila je poticanje braka i razmnožavanje te sprečavanje nemoralnog ponašanja. Međutim, to se pokazalo i izvrsnim načinom prikupljanja sredstava za državu i od tada se ovaj model oponaša u društvima širom svijeta.
Kada se engleska kruna 1695. borila za prikupljanje kapitala za još jedan skup rat s Francuskom, nametnut je porez za neženje da bi stvorio prihod. Ovaj zakon, poznat kao 'Zakon o bračnoj obvezi', nametnuo je fiksni porez na sve slobodne muškarce starije od 25 godina.
Ovakvim porezom koristilo se i za rast stanovništva. U Južnoj Africi, 1919. godine, neženjama je nametnut porez kako bi se bijele obitelji potaknule na rađanje djece, a sve iz straha da će zajednica afroameričkih crnaca ubrzo potisnuti bijelu populaciju.
Ovakvi porezi su bili prisutni i u Mussolinijevoj Italiji. On je 1927. proglasio porez na neoženjene muškarce kao dio napora da se prikupi kapital i proširi talijansko stanovništvo.
Država Michigan je u 19. stoljeću više puta pokušavala nametnuti porez neženjama što se zasnivalo djelomično i na ideji da je statistički vjerojatnije da se slobodni muškarci bave delinkventnim ponašanjem od oženjenih. Međutim, ideja je naišla na otpor muškaraca koji su se žalili da je takva inicijativa nepodnošljivi oblik rodne diskriminacije.
Unatoč otporu, zagovornici poreza i dalje su gurali naprijed ovu ideju, a 1921. godine je u Montani svim neženjama uspješno nametnut porez od 3 dolara (13 kn).
Iako je porez za neženje bio predmet značajnih rasprava i kontroverzi, nije uspio postići veliki uspjeh u Sjedinjenim Državama. Pretpostavlja se da je to zbog toga što ova strategija nije bila osobito učinkovita, piše The Vintage News.