Efraima su zvali Fima, čovjeka upropaštene egzistencije, u nekom davnom životu studenta povijesti, koji je nakon ljubavnih avantura u mladosti i dva, umalo tri propala braka negdje usput izletio iz tračnica. Preko dana recepcioner u ginekološkoj ordinaciji, a preko i dana i noći spreman nekome prokomentirati užasno stanje u okupiranim palestinskim područjima, Fimin objekt mesijanskog kompleksa je mirovni angažman.

Samo, roman “Fima” Amosa Oza nije tek priča o klaunu, bezrezervno spremnom sprijateljiti se sa svakim tko ga je kadar podnijeti. Ovo je suptilni opis izraelske stvarnosti iz 1989., u kojoj Oz vicevima, satirom i ironijom opisuje političku sudbinu Izraela, fanatizam i brutalnost, naslijeđe povijesti. Jednom će Fima, ponesen revolucionarnim duhom iz mladosti, u mislima maštati kako saziva svoje ministre usred noći.

Drugi će put žaliti što učenika rabinske škole nije teološki nokautirao pitanjem dobije li se na nebu pet bodova više za ubojstvo arapske petogodišnjakinje. Ozova literatura je poput toplomjera društvenog organizma. I zato ga je ne jedan premijer Izraela znao zvati noću za pitati ga za savjet.