Jeffrey Alan Ingram
Amerikanac Jeffrey Alan Ingram krenuo je 6. rujna 2006. godine u Kanadu, posjetiti prijatelja koji je umirao od raka. Imao je tada 40 godina. Četiri dana kasnije našao se u Denveru i nije znao tko je niti od kuda je došao. Hodao je naokolo ulicama šest sati i molio prolaznike za pomoć. Završio je u bolnici gdje su mu dijagnosticirali oblik amnezije uzrokovane velikim stresom.
To je rijedak oblik gubitka pamćenja kada pacijent potpuno zaboravi svoj identitet, zbunjen je i često impulzivno ode od kuće. Jeffrey se pojavio se nekoliko puta na televiziji i molio javnost za pomoć: "Ako me netko prepoznaje i zna tko sam, molim ga da nekoga o tome obavijesti."
Brat njegove zaručnice ga je prepoznao te se Jeffrey nakon mjesec ponovno vratio kući u Seattle. I dalje se orio je kako su mu poznati osjećaji prema zaručnici Penny i domu. Ponovo ju je zaprosio kako bi izgradio novo sjećanje, a vjenčali su se na samu novogodišnju noć 2006.
Epizode gubitka pamćenja događale su mu se i kasnije pa je odlučio napraviti audio snimku u kojem opisuje sve čega se sjeća, tako kada sljedeći put nastupi amnezija, da to može preslušati i shvatiti što sve je već proživio. Kaže da mu je najviše žao što se ne može sjetiti vjenčanja sa svojom voljenom Penny.
Pogledajte ih u videu:
Doug Bruce
Nepoznati bijelac, naziv je dokumentarnog filma snimljenog 2005. godine, koji govori o sličnom iskustvu Britanca Doug Brucea koji živi u New Yorku. On se 2. srpnja 2003. godine probudio u podzemnoj željeznici na Coney Islandu ne znajući tko je niti gdje se nalazi. Imao je kupaće gaće u torbi, a vani je bilo hladno i kišovito.
Znao je što su auti, ali nije mogao identificirati njihove specifične oznake na haubi. Znao se potpisati, ali je u isto vrijeme raspoznavao jedino slovo d. Skalp mu je bio prekriven oteklinama od udaraca i posjekotinama. Glava ga je užasno boljela. Imao je rijedak oblik amnezije.
Sva memorija mu je nestala, a činilo se kao mu je gramatika zapela u sadašnjosti. Policija je identificirala prestrašenog 35-godišnjaka te ga je prijatelj odveo kući.
Počela je njegova borba da se sjeti tko je. Primijetio je da su mu se odmah vratile proceduralne vještine, kao što je primjerice korištenje kamere ili surfanje po internetu. Međutim, ostalog se nije mogao sjetiti. Od tada morao je učiti svaki osjećaj ispočetka. Primjerice, doživljaj jedenja borovnica, gledanje oceana, vatrometa... Sve je proživljavao kao prvi put, jer je sve te osjećaje potpuno zaboravio.
Bruce se nada da će mu se vratiti sjećanje na majku, kao i ostala, jer su i doktori to predvidjeli. Ne postoji, kažu, neurološki razlog njegove amnezije. Uzrok je nevjerojatnije nepoznata psihička trauma. Bruce još nije saznao, niti našao ikoga tko bi mu nešto rekao o tome, što mu se dogodilo tog dana kada se bez sjećanja probudio u podzemnoj željeznici.
David Fitzpatrick
Britanac David Fitzpatrick je 4. prosinca 2005 godine kao 25-godišnjak totalno izgubio pamćenje, kao da ga nikada nije niti imao. Po njemu su snimili dokumentarac Čovjek bez prošlosti. Tijekom snimanja otkrili su kako je živio prije amnezije.
Imao je mračnu prošlost. Bio je nezaposlen, teško se opijao, iskorištavao obitelj i prijatelje, iza sebe imao više propalih veza, iz jedne takve i 6-godišnju kćer. Nakon gubitka pamćenja dobio jedinstvenu priliku da izgradi potpuno nov i drugačiji život.
Ovo je njegova priča:
Zašto dolazi do amnezije?
Do amnezije može doći i uslijed udarca u glavu ili velike životne traume. Sjećanje se katkad vrati nakon nekoliko sati, ali i nakon nekoliko godina, iznenada kao što je i nestalo. Djelomično ili potpuno.
Najteži oblik amnezije je kao u ovim primjerima, da čovjek potpuno zaboravi cijeli svoj život. Ponekad takvi ljudi, nakon iznenadnog gubitka pamćenja, odu od kuće, izgrade novi identitet i počnu sasvim novi život. Tijekom trajanja amnezije ponašanje se ne mijenja puno, ali dolazi do određene dezorijentacije i besciljnog lutanja.
- Amnezija postoji, ali totalna amnezija kakva se može vidjeti u filmovima je rijetka. Kao i sama memorija, i amnezija je često nejednaka i teška za razumjeti. Većinu onog što sam o amneziji vidio na filmovima je besmisleno, kaže David A. Hovda, direktor U.C.L.A. za istraživanje moždanih oštećenja.