Ravno, apatično, otupjelo - tri su najčešće emocije koje ljudi izražavaju kad su postali manje senzibilni spram vijesti o pandemiji koja već godinu dana hara čitavim svijetom.
A, ako ste među njima - niste sami, kažu psiholozi. Mnogi se ljudi trude 'procesuirati' nove informacije o cjepivima, žrtvama, sojevima, broju zaraženih, prijetnjama. No postoji i točka 'pucanja', kad sve te vijesti postanu previše, piše BBC.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Niste loša osoba ako se osjećate otupjelo i nezainteresirano. To je zapravo mehanizam samoobrane - objašnjava psihologinja i autorica dr. Meg Arroll.
Ona kaže da puno nas pati od 'zamora suosjećanja', nakon što toliko dugo proživljavamo pandemiju.
- Obično biste to vidjeli samo kod liječnika i medicinskih sestara. Ali budući da mi svakodnevno imamo ove Covid statistike i svakodnevno slušamo priče ljudi koji su preminuli, osjećaj utrnulosti postupak je samoodržanja koji sprječava da stvari postanu neodržive - ističe.
'Moja emocionalna energija je na nuli'
To je nešto s čime se može povezati 24-godišnja Simone Ziel. Stalno slušanje vijesti o smrtnim slučajevima povezanim s Covidom ostavljalo joj je osjećaj apatije.
- Utrnula sam zbog visokih brojeva. Nije normalno slušati da svakodnevno umire velik broj ljudi. Nije da nisam tužna, ali sada se već osjećam naviknuto - kaže ona.
Kaže da joj je utrnulost novi osjećaj. 'Obično sam vrlo empatična osoba, ali trenutno mi je emocionalna energija na nuli. Kad je pandemija prvi put započela, bila sam zabrinutija i tjeskobnija. Ali posljednjih mjesec dana ili tako nekako, osjećam se desenzibilizirano na brojeve'.
Simone je osobno iskusila utjecaj Covida. Sama je imala virus i tragično izgubila obiteljskog prijatelja od Covida.
Ali neumoljivu prirodu pandemije postaje joj teško obraditi.
- Svatko se drugačije nosi sa stvarima, ali ponekad se čini da je to samo još jedna hrpa smrti, još jedna konferencija za tisak, Covid je postao dio naše svakodnevice, ali ne bi se trebali tako osjećati - smatra ona.
'Svakodnevno sam provjeravala brojke'
Poput Simone, 21-godišnja Annie Walsh kaže da se prije nekoliko mjeseci počela osjećati otupjelo zbog te situacije.
Studentica je treće godine Sveučilišta u Bristolu i kaže da se puno njezinih prijatelja osjeća isto.
- Još u ožujku provjeravala bih brojeve smrtnih slučajeva svaki dan razmišljajući o tome koliko je to užasno bilo. Ali nakon što je prošlo ovoliko mjeseci, brojke više nemaju takav učinak na naš mozak - kaže.
Pandemija nije imala samo velikog utjecaja na njeno studiranje, ona je izgubila honorarni posao, a oba su joj roditelja postala tehnološkim viškom.
Ali sada se osjeća desenzibilizirana za sve.
'Teško se snaći i postaviti'
Borba za 'probavljanje' velikih brojeva seže do evolucijske psihologije, kaže dr. Meg.
- Živjeli smo u relativno malim grupama i naša reakcija na stres nije bila u korak s tehnologijom i razumijevanjem statistike - kaže ona.
Također naglašava da osjećaj utrnulosti 'ne znači da ljude nije briga - zapravo je vjerojatno suprotno - ljude kojima je jako stalo teško to procesuiraju.
Jedan od načina za 'ponovno povezivanje' jest čitanje o pojedinim ljudima i njihovim pričama, kaže ona.
Statistika je vrlo neosobna, pa nije iznenađujuće što neki ljudi ne osjećaju ništa. Dok biste razgovarali o voljenoj osobi koja je preminula u vašem životu, vidjeli biste suze i suosjećanje.