„Umirem,
ali i živim
samo zato
što sve (previše)
osjećam.“
Nakon prvijenca Život piše poezije, domaća autorica Deni Baleta ponovno je ogolila dušu. Otvorila je svoje srce i um te dopustila čitateljima da opet zavire u njezine misli, sročivši ih u pitke stihove kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti. Naziv druge zbirke, Osjećam dakle jesam, kao da sažeto opisuje Deni Baletu. Kada bih ju trebala opisati u jednoj rečenici, vjerojatno bi upotrijebila nešto slično tome.
Deni me osvojila i prije nego li su njezine zbirke ugledale svjetlo dana, prije nego li se znalo tko se krije iza tih stihova punih suosjećanja. Svoju poeziju i misli dijelila je s pratiteljima na Instagram profilu @zenakaoti. Nakon razdoblja anonimnosti, otkrila nam je tko se krije iza pjesama koje izazivaju bujicu emocija i nagnaju na razmišljanje.
U ovoj zbirci, koja je podijeljena na šest segmenata, provlače se prepoznatljivi motivi o kojima autorica često progovara u svojim pjesmama i na društvenim mrežama. Često sam u životu znala pomisliti: da sam barem ovo znala ranije; manje bih se živcirala i grizla, manje bi sebe krivila, manje bih, više bih… Upravo u prvom djelu ove zbirke, Deni piše o bitnim stvarima koje je naučila kroz život a za koje bi voljela da joj je netko rekao ranije. Toliko sam se mogla poistovjetiti s ovim stihovima; to su čak neke stvari koje su bile u kutku mojeg uma, u mraku skrivene, koje je Deni pomoću svojih riječi osvijetlila i naglasila njihovu važnost.
Voljela bih
da mi je netko rekao ranije
da je sudbina
ono što mi se događa,
a život
moj pogled
na to što mi se događa.“
Kao što na poleđini knjige piše “U ovoj sam zbirci osjećala. Duboko.” I osjetila sam to. Volim kako Deni piše – otvoreno, ranjivo, krhko ali i snažno, inspirativno. Nažalost, u našem društvu još uvijek prevladava mentalitet “ili si snažan ili si osjećajan” ali ne možeš biti oboje. Ta dva pojma, stavljaju se kao dvije krajnosti nekog kontinuuma, u kojem je “osjećajan” sinonim za slab. Autorica razbija tu iluziju svojim stihovima, naglašavajući kako je sposobnost osjećanja, naša snaga.
„gdje su ostali
išli razumom
ja sam išla osjećajem,
zato sam i griješila
provodeći vrijeme
svoga života,
zato sam i uvijek bila
na pravome mjestu.
gdje su ostali išli egom,
ja sam išla dušom,
zato sam se davala previše,
a nikad me nije manjkalo.
gdje su ostali išli taktikom,
ja sam išla snovima
sanjajući budno,
širom otvorenih očiju.
gdje su ostali išli s maskama,
ja sam išla srcem na dlanu,
iskreno,
ranjivo
ne žaleći ni na trenutak.“
Deni Baleta često svoje pratitelje i čitatelje voli podsjetiti na samopoštovanje, samoostvarenje i ljubav koju pružamo sebi samima i da u tome nema ništa egocentričnog; da su naše potrebe i želje jednako važne. U svojoj poeziji priča o razvijanju odnosa sa samim sobom. Smatram kako je taj odnos vrlo bitan – ako je on klimav, nestabilan teško da sve ostalo može biti u nekakvom skladu i balansu. Jedna od naših psiholoških potreba je upravo potreba za bliskošću i povezanošću s drugim bićima; no čvrsto stojim kod toga da je u upitna kvaliteta tih odnosa ako onaj glavni odnos (sa samim sobom) ne štima. Po prirodi sam osoba koja voli društvo, ali volim i samoću – jako. Deni je napisala jednu pjesmu za koju sam pomislila “da, baš tako. Točno tako bi i ja to sročila. Ni riječ više, ni manje” a glasi:
„samoća je
blagost,
refleksija,
bonaca,
medeni mjesec
i terapija,
nazvati samoću
usamljenošću
podcjenjuje njezinu
ljepotu.“
Dok autorica spominje ljubav, govori nam da ona ne stanuje samo u osobi i da ima više oblika. Deni Baleta ljubav prepoznaje u svemu: u gradovima, moru, sebi, partneru, malim ritualima… Dok sam čitala određene pjesme, uhvatila sam samu sebe kako mi bježi onaj sitni, iskreni osmijeh kojeg nisi cijelo vrijeme svjestan.
„moj muškarac
nije dobar s riječima
i rijetko mi kaže
ono što djevojka u meni
želi čuti,
ali uvijek mi pokaže
kako žena u meni
želi biti voljena.“
Često govore kako je Deni Baleta naša Rupi Kaur. Definitivno se u njezinoj zbirci može prepoznati utjecaj Kanadske pjesnikinje; direktnost, jasnoća i jednostavnost ove suvremene poezije koja u svega nekoliko redaka pokušava dati odgovore na aktualne probleme koji muče današnje društvo, čine da ove pjesme budu shvatljive većem broju populacije.
Kada se sve ovo sažme (iako bih imala još puno toga za napisati), samo vam mogu reći da od mene imati preporuku. Uživala sam u čitanju; neke pjesme, kao da su moj glas – no ustvari i jesu jer Baleta daje glas svima nama, svakoj ženi, “ženi kao ti”. Izdavač ove zbirke je Fragment; a zbirku možete nabaviti i na njihovoj stranici.
Uskoro se čitamo!