Bios urne u zemlji se u potpunosti razgrade, a pepeo pokojnika posluži kao gnojivo, odnosno hrana koja pomaže drvetu da naraste i razvije se. Može se reći da ljudima omogućuju pretvaranje u drvo nakon smrti.
To je simbolika koja privlači mnoge. Sviđa im se način na koji draga osoba ostane uz njih i nakon smrti ili im je zanimljiva ideja da nakon vlastite smrti 'nastave živjeti kao drvo'. Ne kupuju svi ove urne za ljude, neki ih kupe i za kućne ljubimce.
VIDI VIDEO
Cijena za klasičnu Bios urnu je 140 dolara (oko 900 kuna). Ona nešto sofisticiranija Bios Incube, predviđana za držanje urne u tegli u kući, a stoji 695 dolara (oko 4500 kuna). U tu cijenu uračunat je senzor koji daje podatke o stanju u tegli, treba li vode itd.
Urna sa pepelom pokojnika i malom sadnicom drveta iznad nje može posaditi bilo gdje u prirodi, dvorištu pa čak i u kući - u velikoj tegli. Urna se položi u zemlju, a iznad nje se zasadi drvo. Ako je u tegli, na površinu se stavi posebni senzor koji pazi na biljku i javlja kada je treba zaliti vodom.
Ona je ovako pokopala supruga u svojem dvorištu
Constance Flannery iz San Francisca bila je u braku sa suprugom Owenom 45 godina. Kada je preminuo 2014. godine od srčanog udara, odlučila ga je nakon kremiranja pokopati u Bios Urni u svojem dvorištu.
Mislila je da bi se njezinom suprugu to sviđalo. Kaže da nije izabrala drvo već grm koji zalijeva svaki dan te da vjeruje kako smo svi iz prirode došli i tamo se trebamo i vrati.
- Kremirala sam supruga i nisam znala što dalje. Tada mi se javio prijatelj i rekao za ovu mogućnost. Tražila sam po internetu više informacija, i zvučalo mi je super. Moj sin je iskopao rupu u dvorištu, stavili smo ga unutra i na vrh posadili biljku. Savršeno je to što je s nama tu u dvorištu. Moj sin je čak rekao da nikada ne želi prodati našu kuću - rekla je i dodala da ne treba plakati već slaviti život te da je smrt prirodni dio života.
Kapsule sa pokojnicima u položaju fetusa ukopaju se ispod stabla
Dizajneri Anna Citelli i Raoul Bretzel iz Italije veliki su štovatelji stabala pa se iz toga izrodila ideja naziva 'Capsula Mundi' o organskim, biorazgradivim kapsulama koje bi ostatke pokojnika pretvorile u hranjive tvari za rast stabla koje bi bilo posađen točno iznad kapsule.
Umjesto nadgrobnih spomenika, nicala bi stabla nad svakim pokojnikom, a jednog dana groblja se više ne bi nazivala grobljima već 'Šumom sjećanja'.
Pokojnika bi u kapsulu stavljali u položaju fetusa, a ona sama bi izgledala kao zemljano umjetničko djelo. Zakopavali bi ju duboko u zemlju i posadili sjemenku budućeg drveta ili stavili mladicu u zemlju, a vrsta bi ovisila o želji obitelji ili prijatelja umrlog koji bi se bili dužni za to stablo i brinuti.
Dizajneri ove ideje smatraju kako su klasična groblja previše depresivna i puno bi bilo ugodnije dolaziti u posjet pokojniku u šumu i, na primjer, sjesti pod drvo. Ova ideja je još uvijek samo ideja jer talijanski zakon brani takav način pokopa, ali dizajneri pokušavaju promijeniti zakon. Kažu da je takav 'zeleni ukop' u nekim državama dopušten.